Roditeljstvo nekad i danas
Osamnaesta na druženju s djecom iz Nazorove
U sklopu radionice Roditeljstvo nekad i danas, pod vodstvom profesorica Harjač i Parabić, učenici i učenice posjetili su Dječji dom Zagreb u Nazorovoj ulici kako bi prikazali kakav je život djece u domu u odnosu prema djeci koja imaju svoje roditelje i obitelj. Stavljen je naglasak na prava djece koja su danas veća u odnosu na prošlost. Naime, djeca su prije bila kažnjavana fizički, a u današnjemu svijetu, kad netko udari dijete, odmah se poduzimaju kazne protiv te osobe. Također se danas rijetko viđa da se roditelj bezobzirno i drsko ponaša prema svome djetetu ili da viče na njega zbog svake sitnice, što je na početku 20. stoljeća bilo uobičajeno. Djecu se učilo da budu poslušna, mirna i, najvažnije, da nikako ne smiju proturječiti svojim roditeljima, obitelji ili starijim ljudima općenito. Danas su se uloge zamijenile te možemo vidjeti kako dijete viče na svoje roditelje te ne pokazuje strah prema autoritativnim osobama; djeca su se pobunila protiv lošeg načina odgoja te zahtijevaju veća prava.
Dječji dom brine o djeci pokušavajući im pružiti jednaku ljubav, poštovanje i potporu kakvu bi imali u pravoj obitelji.
Polaznici radionice posjetili su djecu u dobi od dvije do šest godina. Upoznali su ih, pričali s njima, igrali se lego kockicama, igračkama, nosili ih, uveseljavali i nasmijavali. Djeca su bila sretna i vesela jer su znala da će naši učenici i sutra ponovno doći. Atmosfera je bila ugodna, lijepa i topla, a učenici su s velikom pažnjom i ljubavi brinuli o mališanima.
Svi smo se osjećali zadovoljno i ispunjeno jer smo doživjeli jedno posebno iskustvo, jedinstven događaj i veseli se vratili svojim kućama. Neki od učenika razmišljaju i o volontiranju te bi se u skoroj budućnosti prijavili za socijalni rad upravo u ovom domu jer su im štićenici doma prirasli srcu.
Iako je teško zamisliti kako je biti bez roditelja i obitelji, naravno da suosjećamo s tom djecom i znamo da smo ih uveselili samim time što smo ih posjetili i družili se s njima. U domu je podjednako djevojčica i dječaka koji jako vole svoje tete i brzo se vežu za ljude. Tete pokušavaju na hvalevrijedan način nadomjestiti sve što djeci, koju su njihovi biološki roditelji ostavili, nedostaje. Ona jednako zavrjeđuju pozornost, ljubav, brigu i dom; nisu birali živjeti u domu, ni roditi se u disfunkcionalnim obiteljima.
Dječji dom Vladimira Nazora pomaže djeci izgraditi sliku doma iz drugačije perspektive i iskustva. Djeca će izrasti u moralnu, pravednu, jedinstvenu osobu koja će u svome životu znati prepoznati što je najbolje i najpametnije za nju. Djeca će postati ozbiljni odrasli ljudi, nimalo manje vrijedni članovi društva.
Nakon posjeta i igre, razgovarala sam s učenicama i profesoricama o radionici i o DON-u.
Kako je Vaša radionica povezana s temom DON-a?
prof. Harjač: Stavili smo naglasak na odgajanje djeteta u instituciji. Cilj je radionice dakle vidjeti i spoznati brigu o djeci u institucionalnom obliku odgoja (skrbi za djecu). Pokazuje oblik odgoja danas naspram onog iz davne 1918. godine.
prof. Parabić: Pokazuje oblike zbrinjavanja. Značajni su pedagozi poput Marije Montessori koja je djelovala u tom stoljeću. Ističe institucionalni odgoj djece kao i roditeljske stilove (npr. autoritativni).
Što biste htjeli da učenici nauče tijekom radionice?
prof. Harjač: Želim da učenici osvijeste važnost pomaganja, dobrotvorni rad, da nauče sudjelovati u timskom radu, da nauče surađivati.
prof. Parabić: Da učenici nauče spoznati vrijednost da imaju obitelj, da tu obitelj cijene, vole i poštuju. Također da djeca danas imaju veća prava nego što su prije imala, da nauče kako su u prošlosti djeca bila odgajana te koja su im sad prava i što mogu učiniti po tom pitanju ili kome se obratiti za pomoć ako imaju problema.
Zašto ste se opredijelili za ovu radionicu?
Nicole: Zato što volim djecu, a htjela sam vidjeti kako žive djeca u domu jer do sada nisam imala prilike posjetiti dom. Htjela sam se družiti s djecom, obožavam malu djecu i drago mi je što sam ih imala priliku uveselili i izmamiti im osmijeh na lice. Djeci sve odvlači pozornost te ih stalno treba nečim zainteresirati.
Što vam je bilo najzanimljivije iz programa radionice?
Marija: Najzanimljiviji mi je bio odlazak u park. Tamo smo mogli pričati s njima, igrati se lovice, skakati i nasmijavati ih raznoraznim stvarima. Djeca vole svoje tete te se vrlo brzo vežu za ljude. Potrebna im je velika ljubav i pažnja jer su jako osjećajni i osjetljivi.
Filip: Djeca. Različitih su osobnosti. Neka su povučena, dok su druga skroz otvorena i pričljiva. Djeca su svjesna da imaju roditelje o kojima pričaju. Znaju tko im je obitelj i vesele se kada ih roditelji posjete. S tobom će sve podijeliti i imaju razvijen osjećaj empatije.
Je li radionica ispunila vaša očekivanja?
prof. Harjač: U potpunosti! Djeca iz Nazorove bila su sretna i zadovoljna kao i učenici koji su sudjelovali.
prof. Parabić: Jest, učenici su pokazali zrelost te se lijepo angažirali i pobrinuli da djeci bude što bolje i ugodnije s nama.
Marija: Da, radionica mi se jako svidjela zbog dobre organizacije i prilike koja nam se pružila jer nemamo svaki dan čast doći u dječji dom i biti s djecom.
Filip: Radionica je ispunila moja očekivanja jer ne bih mogao doći samoinicijativno. Ovo je za mene bila odlična prilika koju sam iskoristio te nisam nimalo požalio.
Što mislite o temi ovogodišnjeg DON-a?
prof. Harjač: Tema je zanimljiva, širok pojam. Volim povijest i sviđa mi se što uspoređuje sadašnjost i prošlost. Treba dobro poznavati prošlost kako bismo iz nje mogli učiti za budućnost.
prof. Parabić: Zahtjevna tema, teško obradiva. Teško je naći neki istaknuti događaj vezan za tu godinu.
Petra: Sviđa mi se to što ima puno različitih radionica i mogućnosti usvajanja novih informacija.
Prijedlog teme za novi DON?
Marija, Petra, Nicole: Svijet u budućnosti.
prof. Harjač i prof. Parabić: Razmislit ćemo, ali se slažemo s našim učenicima da bi dobar izbor bio svijet u budućnosti. Razvoj tehnologije, znanosti, lijeka za neizlječive bolesti. Lijepo je vidjeti prošlost kako je izgledala, ali smatramo da bismo se trebali okrenuti onome što je pred nama i što nas tek čeka za nekoliko godina kao i nadolazeće generacije.
Lucija Duh, 4.B
