top of page

Šest mjeseci u Bretanji

Htjela sam poboljšati svoj francuski i upoznati nove ljude - otkriva nam Agata svoje motive šestomjesečnoga boravka u Francuskoj

Agata Mikulić, učenica XVIII. gimnazije koja pohađa dvojezični program na francuskome jeziku, provela je šest mjeseci na školovanju u Francuskoj te nam, na francuskome i hrvatskome jeziku donosi svoja iskustva

Piše: Agata Mikulić

14. ožujka 2023.

Agata 1.jpeg

       Mon amie et moi à Paris

Ja sam Agata i ove sam školske godine, posredstvom jedne privatne agencije, provela šest mjeseci u Brestu, u Bretanji, gdje sam pohađala gimnaziju La Pérouse-Kerichen.
Htjela sam poboljšati svoj francuski i upoznati nove ljude, a to se i dogodilo. Živjela sam s velikom francuskom obitelji s petero male djece. Isprva mi je to bilo zanimljivo jer zapravo baš i ne volim djecu, ali ipak mi je bilo dobro. Bile su tri sestre od 1, 10 i 12 godina i dva brata od 2 i 4 godine, a kako su oni bili mali, sama sam išla u školu.

Je suis Agata et cette année scolaire, à l’aide d'une agence privée, j’ai passé six mois en Bretagne, à Brest, où je suis allée au lycée La
Pérouse-Kerichen.

Je voulais améliorer mon français et rencontrer de nouveaux gens, et cela s'est réalisé. J’ai habité avec une famille d’accueil très grande avec cinq petits enfants. Dans les premiers moments, c’était vraiment intéressant parce que bien entendu je n’aime pas les enfants, mais enfin c’était bien. J'avais trois sœurs de 1, 10 et 12 ans et deux frères de 2 et 4 ans ; comme ils étaient petits, j'allais toute seule au lycée.

       Grève générale à Brest

       Une plage à Brest

U početku mi je bilo baš zastrašujuće jer sam bila sasvim sama u novoj školi: nisam nikoga poznavala, a još sam i imala jezičnu barijeru, no naviknula sam se. Baš je zapravo čudno kazati da je postojala ta jezična barijera, ali to je zato što je francuski koji učimo u školi potpuno drukčiji od francuskog koji se govori u Francuskoj. Unatoč tomu sam nakon nekog vremena mogla sve razumjeti te čak i skoro tečno govoriti.

Osim toga, škola je jako drukčija od naše u Hrvatskoj. Imala sam samo deset predmeta, što znači da se učenici mogu puno više posvetiti svojim interesima, i to je posve drukčije nego kao kod nas.

Au début, c’était vraiment effrayant d’être toute seule dans une nouvelle école, sans connaître personne et avec une barrière linguistique, mais je m'y suis habituée. C’est bizarre de dire qu'il y avait une barrière linguistique, mais c'est parce que le français que nous apprenons à l’école est totalement différent du français qu’on utilise en France.
Malgré ça, après quelque temps, je pouvais comprendre tout et même parler presque couramment. En plus, le lycée est tellement différent du nôtre en Croatie. Je n'y suivais que des cours en dix matières, alors on peut plus se consacrer à nos intérêts, ce n'est pas comme chez nous.

       Photo de ma classe

Jako mi se svidjelo ovo iskustvo i bilo mi je baš zanimljivo vidjeti kako žive Francuzi (provode previše vremena zajedno, barem je to slučaj s mojom obitelji). Preporučila bih to svima koji žele upoznati nove kulture i drukčije načine života.

J’ai vraiment aimé cette expérience et c’était très intéressant de voir comment les Français vivent (ils passent trop de temps ensemble, ma famille le faisait en tous cas). Je le recommande à tous ceux qui veulent apprendre de différentes cultures et modes de vie.

bottom of page