Anabel Musollaj – boksačica
Sedam treninga tjedno do prvakinje Hrvatske
Kada vam netko spomene boks, što vam prvo padne na pamet? Jaki udarci, brutalnost, mišićavi muškarci? Jeste li se ikada zapitali kako je to trenirati takav sport? O tome će nam nešto reći Anabel Musollaj, učenica 18. gimnazije koja se tim sportom bavi već nekoliko godina.
Koliko dugo već treniraš? Kako uopće izgleda jedan trening?
- Treniram oko tri godine. Treninge obično imam sedam puta tjedno, subotom čak dva, ujutro i navečer. Bitno je da se prije svakog treninga dobro razgibam, dakle počinjem s tim. Onda slušam trenerove upute za dnevni trening, što je dobro zato što je svaki trening drugačiji i nikada nije monotono. Na primjer, neki dan sam imala zajednički trening s jednim dečkom koji je malo stariji od mene i radili smo sparing (četiri runde). Uz te četiri runde stalno sam dobivala savjete trenera (kako bolje udariti, izbjeći udarac, kako napraviti seriju udaraca itd). Nakon toga sam imala nekoliko rundi vježba snage (trbušnjaci, leđnjaci...), te nakon toga istezanje.
Postoje li natjecanja u boksu? Imaš li kakva velika postignuća?
- Naravno, ali boksači imaju natjecanja rjeđe nego ostali sportovi, kao nogomet i rukomet. Zato su nama važniji treninzi i stalno pripremanje. Najčešće imamo tri velika natjecanja godišnje (državno i dvije lige) što se ljudima čini malo, ali je zapravo jako puno. Bila sam na nekoliko natjecanja i osvojila državno prvenstvo Hrvatske.
Imaš li možda nekog poznatog boksača koji ti je uzor i koji te inspirira?
- Filip Hrgović i Anthony Joshua. Obojica su jako talentirani i cijenim ih. Svakodnevno me motiviraju svojom upornošću i trudom da postignu ono što žele.
Kada si se počela zanimati za boks?
Uz boks sam nekako oduvijek bila povezana, još od malena, iako to nisam baš shvaćala, s obzirom da sam trenirala košarku. No, ona mi je nakon nekog vremena dosadila, trebala mi je promjena. Kada sam bila mala, često sam s mamom i tatom gledala boks na televiziji. To je bila naša obiteljska tradicija, nismo propuštali nijedan meč. Kada mi je prijateljica preporučila da ja treniram boks, moji su se roditelji jako protivili. Ali ipak su se navikli na to i tako je sve počelo.
Anamarija Zokić