ZAGREBAČKI FOTOPIS
August Šenoa (1838. – 1881.)
Jedini hrvatski književnik koji je do te mjere svojim stvaralaštvom obilježio književnost da cijelo razdoblje nosi njegovo ime
Piše: Iva Šimić
Foto: članovi Fotosekcije XVIII. gimnazije
7. lipnja 2024.
Zvuči pomalo nevjerojatno da bez kolača ne bi bilo ni jednog od naših najvažnijih književnika, Augusta Šenoe.
Sve je počelo jednim Nijemcem češkoga podrijetla, Aloisom Schönoom, i njegovom strašću za slastičarstvom koja ga je odvela na biskupov dvor, a biskup Alagović, ne mogavši se oprostiti od njegovih slastica, vodi ga sa sobom u Zagreb gdje Šenoin otac postaje biskupski sladopek (slastičar). U Zagrebu je oženio Theresu Rabacs, Slovakinju iz Budimpešte te su imali sedmero djece.
August Ivan Nepomuk Eduard Šenoa, rođen je 14. studenog 1838. godine u Zagrebu. Prvu godinu gimnazije pohađao je u Pečuhu, te se poslije vratio u Zagreb i završio Klasičnu gimnaziju.
Pravo je studirao u Pragu i Zagrebu, ali nije položio završne ispite.
Tijekom svog života, isprobao je razne poslove. Bio je urednik časopisa u Zagrebu i Beču (Glasonoša, Slawische Blätter, Prozor, Vienac), dramaturg HNK-a, gradski bilježnik i senator. Prevodio je s njemačkog, češkog, francuskog i engleskog jezika.
Ema Radošić / August Šenoa
Katja Veža / Šenoino dvorište
Briga za hrvatski jezik
Zalagao se za očuvanje hrvatskog integriteta te se protivio utjecaju susjednih zemalja na hrvatsku kulturu i književnost, unatoč svom raznolikom podrijetlu. U svojim djelima progovarao je o raznim društvenim i moralnim problemima 19. stoljeća, uključujući licemjerje i germanizaciju.
Značaj
O Šenoi se kontinuirano uči u školama i na fakultetima, čitaju se njegova djela zbog svevremenosti tema i vjernoga prikaza života u Zagrebu, utemeljenja romana te velikoga utjecaja na hrvatsku književnost.
On je jedini hrvatski književnik koji je do te mjere svojim stvaralaštvom obilježio književnost da cijelo razdoblje nosi njegovo ime – Šenoino doba.
Povodom 150. obljetnice Šenoina rođenja, 1988. godine u Vlaškoj ulici, gdje je hrvatski književnik i rođen, postavljen je kip Augusta Šenoe, djelo hrvatske kiparice Marije Ujević-Galetović. Danas možete posjetiti i muzej posvećen Šenoi u ulici Ive Mallina 27, koji je zapravo kuća obitelji Šenoa!
August Šenoa počasni je građanin grada Zagreba upravo zato jer je svojim stvaralaštvom i životom ostavio trajan pečat na kulturnoj sceni Zagreba.
ZAGREBAČKI FOTOPIS
August Šenoa - djela
Povijesni romani začinjeni ljubavnom fabulom recept su pomoću kojeg je Šenoa stvorio čitateljsku publiku
Piše: Gabrijela Jelenčić
Foto: članovi Fotosekcije XVIII. gimnazije
7. lipnja 2024.
August Šenoa u dvadeset je godina predanoga rada svojim djelima uvelike utjecao na hrvatsku književnost te se to razdoblje u hrvatskoj književnosti naziva i Šenoino doba.
Okušao se u svim književnim vrstama, no najveći je uspjeh postigao pišući romane i pripovijetke.
Romani
Koristeći se ljubavnim zapletima činio je radnju povijesnih romana zanimljivijom. Kako bi bio uvjerljiviji, proučavao je život stvarnih povijesnih osoba preko sačuvanih pisanih izvora. Njegov, a ujedno i prvi hrvatski povijesni roman bio je Zlatarovo zlato iz 1871. godine u kojem govori o događajima na Kaptolu i Medvedgradu u 16. stoljeću.
U radnju ovog romana također je dodao ljubavnu priči između plemića Pavla Gregorijanca i građanke Dore Krupićeve. Uz Zlatarovo zlato poznati su još i romani: Seljačka buna, Čuvaj se senjske ruke, Diogenes i Kletva koju Šenoa nije završio.
Povjestice
Velik je uspjeh postigao pišući i povjestice za koje je također uzimao teme iz povijesti, ali i iz usmene predaje. Njegove najpoznatije povjestice su Kameni svatovi, Kugina kuća, Postolar i vrag, Gvozdeni div, Prokleta klijet, Smrt Petra Svačića i Propast Venecije.
Pripovijetke i feljtoni
Najpoznatije su realističke pripovijetke sa suvremenom, najčešće socijalnom, tematikom. U njima je naglasak na socijalno-psihološkoj motivaciji likova te su česte usporedbe sela i grada. Ističu se Branka, Prosjak Luka, Ilijina oporuka i Prijan Lovro od kojih su neke danas na popisu obavezne lektire za srednju školu.
Lucija Brkić / Ulica Zlatarova zlata
U Zagrebuljama, feljtonima o problemima zagrebačkoga društva satirički je komentirao kulturnu i političku situaciju u Zagrebu te se osobito usredotočio na negativne pojave u zagrebačkoj svakidašnjici: odnarođenost i licemjerje.
Bio je jedan od najboljih i najutjecajnijih pisaca hrvatske književnosti 19. stoljeća te je svojim djelima pridonio unapređenju književnog ukusa svoje sredine. Kaže se da je Šenoa utemeljio čitateljsku publiku kojoj je roman postao omiljeno štivo.
ZAGREBAČKI FOTOPIS
August Šenoa - Prijan Lovro
Smještanje Lovrinih problema u konkretni povijesni kontekst uz autobiografske elemente čini ovo djelo svjedočanstvom vremena, ali i otvara prostor za aktualizaciju problematike
Piše: Iva Šimić
Foto: članovi Fotosekcije XVIII. gimnazije
7. lipnja 2024.
Pripovijetku Prijan Lovro August Šenoa napisao je u Pragu 1873. godine. Djelo ima uokvirenu kompoziciju jer je priča o prijanu Lovri uklopljena u drugu priču, tj. u razgovor pripovjedača i udovice o hrvatskoj književnosti jer je udovica čitala na njemačkom jeziku s obzirom na to da hrvatski pisci pišu jednolično. Tu se ističe Šenoin stav prema utjecaju susjednih zemalja i jezika na hrvatski jezik. Ovaj problem možemo primijetiti i danas, ali s globalizacijom engleskog jezika kroz internet i kolonizaciju.
Udovica tvrdi da hrvatski književnici opisuju ono što u svom zavičaju nalaze, odnošaje malene, neznatne kako smo i mi maleni te tvrdi da u hrvatskim okolnostima nema zanimljivih romanesknih likova i stoga ne čita skoro nikakvih hrvatskih knjiga.
Pripovjedač se ne slaže s udovičinim mišljenjem i smatra da se junaka može naći u svakidašnjici. Kako bi dokazao ovu teoriju, počinje pričati o svom starom prijatelju Lovri.
U djelu se navode razni društveni problemi Hrvatske što nam daje vjernu sliku tadašnjeg vremena, a svakako otvara i mogućnost aktualizacije. Lovro je bio pametan mladić sa sela s kojim je pripovjedač1860-ih stanovao u Pragu za vrijeme studija prava. Lovrin život obilježili su seosko podrijetlo i s tim povezani financijski problemi koji su utjecali na sve sfere njegova života, od odabira zanimanja, nemogućnosti ostvarivanja vlastitih snova, nesretne ljubavi i općenito nesigurne, neizvjesne egzistencije koja ga vodi prema nesretnom završetku.
Čovjek koji bi u velikim sretnim okolnostima bio postao velikim čovjekom, koji je u našim malim okolnostima postao žrtvom, šakom praha i pepela; stablo koje bi bilo nosilo rodu zlatna ploda, da ga ne bude oborila nemila bura.
Zara Cenov / Kip Augusta Šenoe
Lovrinom pričom utvrđuje se važnost novaca u čovjekovu životu i posljedice koje mogu slijediti ako ga nemamo. Nažalost, ona je prisutna i danas, uključujući sve probleme s kojima se Lovro pokušavao nositi. Smještanje Lovrinih problema u konkretni povijesni kontekst uz autobiografske elemente čini ovo djelo svjedočanstvom vremena, ali i otvara prostor za aktualizaciju problematike što ovo Šenoino djelo čini svevremenim.