Barbara Rajčević - plesačica
Ples – sloboda, sreća i poruka
O ljubavi prema plesu i vrstama plesova u kojima se okušala razgovarala sam sa svojom prijateljicom iz razreda, Barbarom Rajčević.
Kada si krenula na ples i koliko se dugo time baviš?
Prvi put sam se susrela s plesom kada sam imala šest godina. Tada sam trenirala ritmiku i odmah prepoznala da je ples ono u čemu sam dobra i gdje se osjećam slobodno. Od prvog do četvrtog razreda plesala sam folklor i jazz dance, zatim sam se okušala u baletu, ali to mi se nije previše svidjelo dok me break dance oduševio iako mi je nedostajao bivši klub i trenerica pa sam se tada vratila jazzu. Prije sam plesala oko šest godina nakon čega sam imala veliku stanku jer sam se više posvetila tenisu i sada sam se opet vratila plesu.
Razmišljaš li o tome da se u budućnosti plesom baviš profesionalno?
Dok plešem, osjećam se slobodno, kao da mi sve druge misli nestanu i samo slušam pjesmu i plešem. Voljela bih da tu slobodu osjete i drugi. Razmišljala sam puno puta o tome kako bi bilo idealno biti trenericom plesa. Radiš na sebi, pomažeš drugima, prenosiš svoje znanje, uživaš u tome. Još si i plaćen dok radiš ono što voliš. Mislim da bolje od toga ne može!
Što ples znači za tebe?
Kod plesa najviše volim ono što ples čini ljudima. Čini im dobro. Usrećuje ih i može prenijeti jasnu poruku. Koreografija nikada nije samo niz nabacanih koraka, kao što ni pjesma nije niz nabacanih nota. Svaka nota je na svome mjestu, tako i u plesu. Svaki je korak s razlogom tamo, iz svakoga koraka gledatelj može pokušati odgonetnuti što to plesač želi prenijeti publici, što izraziti.
Nela Drach