Pipi Duga Čarapa, Ježurka Ježić i mali princ na Markovu trgu
Čitanjem protiv promjena, ali i nezadovoljstva
fotograf: Denis Lešić
Lovro Krsnik kazališni je redatelj koji radi u Privatnoj umjetničkoj gimnaziji, predaje scensku umjetnost i medijsku kulturu i radi na tri kazališne predstave. Uz svoj pretrpan raspored ipak svaki dan provodi sat vremena pred vratima Vlade Republike Hrvatske. Kojim to poslom gospodin Krsnik svakodnevno odlazi na Markov trg? Što tamo radi? Zašto? Čemu?
Mnoštvo se pitanja otvara, a po odgovor na njih i mi smo se uputile na Markov trg i tamo pronašle gospodina Krsnika u poslu.
Naime, gospodin Krsnik svakodnevno čita ''izbačena'' lektirna djela, ona koja nisu predviđena za lektiru u kurikulskoj reformi obrazovanja koja kreće uskoro, od rujna ove godine.
Zašto ste se odlučili čitati ove knjige?
Osjećao sam svoju građansku odgovornost, ali i odgovornost kao redatelj. Bilo mi je potpuno nevjerojatno da se knjige na kojima sam odrastao i koje su mi jako puno značile dok sam bio dijete, dovode u pitanje i nestaju s popisa iako su već potvrđene od strane generacija i generacija. Svi su ti likovi bili tu za mene dok sam bio dijete i odlučio sam da ja sad moram biti ovdje za njih. Još jedan razlog zbog kojeg čitam je silazna putanja našeg naroda. Smijemo se ljudima koji nemaju opću kulturu, ali se i ujedno žalimo što je naš program pretežak. Smatram da nas taj teži program čini bogatijima.
Kako to mislite da su likovi bili tu za vas?
Kad čitaš Pipi Dugu Čarapu i Malog princa kao dijete, oni nisu više samo dio tvoje mašte nego su i dio tvoje stvarnosti; ti se igraš s njima, doživljavaš ih, maštaš o njima, zamišljaš kako bi bilo biti oni, kako bi bilo se družiti s njima, kako bi bilo živjeti da su oni dijelom tvog svijeta... na taj su me način obilježili. Mene, ali isto tako i drugu djecu s kojom sam se družio. Na primjer, sad dok sam čitao gore neke od tih knjiga, vratila su mi se neka sjećanja koje sam aktivirao time što sam nanovo čitao priče iz djetinjstva. Najdraža mi je bila upravo Pipi Duga Čarapa. Još od nižih razreda osnovne škole zamišljao sam kako bi ti bilo imati prijateljicu kao što je Pipi.
Zašto baš na Markovom trgu?
Budući da sam diplomirao kazališnu režiju, tijekom studija proučavali smo različite vrste političkih performansa i načina na koje privući pozornost na određeni problem. S obzirom na to da se u Vladi nalaze svi ministri i ministrice, shvatio sam da će tu biti najbolje viđeno ono što pokušavam.
Koliko dana čitate? Do kada planirate čitati?
Evo ovo je već 17. dan i planiram doći bar do 100 dana jer osjećam da ljudima treba vremena. Ovi prosvjedi koje viđamo traju sat-dva, ljudi malo urlaju, međusobno se upoznaju i gotovo, duže organiziraju prosvjede nego što prosvjeduju.
Koje ste knjige pročitali do sad, a koje se još nalaze na popisu?
Do sad sam pročitao Maloga princa, Ježevu kućicu, Pipi Dugu Čarapu i sad čitam Mi djeca s kolodvora Zoo. Mi djeca s kolodvora Zoo radikalnija je od knjiga koje smo do sad čitali jer se bavi dosta teškom temom, ali smatram da je to jako vrijedna i bitna knjiga.
Planiram čitati dalje knjige s popisa izbačenih lektira, ali također namjeravam pitati ljude na Instagramu da odluče koje ću knjige čitati dalje.
fotograf: Denis Lešić
_JPG.jpg)
fotograf: Denis Lešić
Kakve su uopće reakcije ljudi na ovo što radite?
Reakcija ljudi na društvenim mrežama doslovno je bila eksplozija, znači puno njih je moju priču sharealo, puno ih je komentiralo i sve u svemu dobio sam veliku podršku. S druge strane, u stvarnom svijetu, reakcija je dosta slabija. Ima ljudi koji dođu čitati sa mnom, stisnu mi ruku ili mi poklone knjigu koja je njima promijenila život.
Kakve su reakcije Vaših prijatelja?
Moji prijatelji su naučili da radim svakakve šašave stvari, ali me apsolutno podržavaju. Shvatili su da to ne radim samo za sebe nego i za društvo i mislim da su ponosni na mene. Neki su se bojali za mene, prvih dana su me zvali da bi me ''zaštitili'', u smislu jesam li siguran da ovo želim, da ne bih privukao neku glupost ili da mi neki policajac ne bi nešto napravio.
Kakav vam je bio prvi dan?
Prvi dan je bio ispunjen strahom, tremom, ali i uzbuđenjem. Kada sam došao na Markov trg i zapravo počeo čitati, ta trema se nekako istopila i evo, svakim danom mi je sve lakše i lakše.
Što ovime želite postići?
Htio bi da se ljudi malo oraspolože iako je to jako težak posao, jer su ljudi nekako razočarani i nemaju vise snage ni pokušati. Na društvenim mrežama nailazim na komentare ,,pa zašto se uopće trudiš ako znaš da nećeš ništa postići''. Volio bih da se ljudi okupe oko nečeg ovako nenasilnog kao što je čitanje knjiga i da se preko toga postignu neke lijepe emocije. Želja mi je ljudi dobiju osjećaj da stvari idu malo prema boljem,a ne konstantno prema lošijem.
Razgovarale Lara Banjavčić, Nina Jončić i Lorena Kovačić