DOJMOVI IZ ŠPANJOLSKE
''KADA SE VRATIM U CÓRDOBU, NE PRESTAJEM PRIČATI O ZAGREBU''
autorica: Karla Škrlec
Ove su školske godine učenici naše škole, ivanićgradske SŠ ''Ivan Švear'' te španjolskog IES ''Trassierra'' imali priliku naučiti više o vodi zahvaljujući svojim profesorima. Oni su, naime, nakon zajedničkog projekta Erasmus, odlučili produljiti suradnju. Tako je nastao projekt ''Water as the source of natural and cultural heritage'' (Voda kao izvor prirodne i kulturne baštine), nedavno predstavljen u Klubu književnika na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića. Glavne su aktivnosti projekta bile dvije razmjene - jedna u španjolskoj Córdobi u veljači, a druga u Ivanić-Gradu i Zagrebu u travnju 2019. godine.
Iskoristili smo priliku te razgovarali s profesorima iz Španjolske koji su nas posjetili, Eduardom Casom Calzadom i Isabel Delgado. U nastavku pročitajte što im se najviše svidjelo u Hrvatskoj, kako odraditi dva zajednička projekta te biti u pripremama za još jedan, i još puno toga.
Sličnosti i razlike
Iskoristili smo priliku da propitamo znanje naših španjolskih vršnjaka o Hrvatskoj te ih zamolili da nas nauče koju riječ svojeg specifičnog narječja. Više saznajte na YouTube kanalu XVIII. gimnazije!
Jeste li primijetili neke razlike između Hrvatske i Španjolske, možda što se tiče hrane, kulture, školskog sustava...?
Isabel: Zapravo mislim da velikih razlika ni nema jer imamo mediteranski karakter koji nas ujedinjuje. Svakako, udaljenost je očita i ona nas čini donekle različitima. Ali vrlo ste otvoreni, što je slučaj i u Andaluziji te većini Španjolske. Što se tiče školskog sustava, naravno, ono što si mi govorila o rasporedu, to jest smjenama. Mislim da imate stroži školski sustav od nas. Manje fleksibilan. Prema onome što su nam rekli, kod vas u školi svi učenici moraju učiti sve, bez obzira na njihov daljnji izbor karijere, dok se u Španjolskoj mnogo ranije opredjeljujemo. Na taj način osoba kojoj, na primjer, ne ide matematika, a idu joj jezici, ima mogućnost opredjeljenja te joj matematika ne stoji na putu do uspjeha.
Eduardo: Pejzaž je ovdje dosta drugačiji od našega. Zeleniji je, ima puno više vegetacije, više drveća. U Španjolskoj je dosta suho, pogotovo na jugu, gdje mi i živimo. Hm... Stvar je u tome da, iako smo radili zajedno, zapravo nikada nismo vidjeli vaš način nastave te nemam neku percepciju toga kako se ona odvija, a niti sam živio u hrvatskoj obitelji. Naravno, vi učenici imate jasniju percepciju toga svega. Mi dolazimo ovdje i odstajemo u hotelu i to nije to, nije isto. Ne možemo, da se tako izrazim, dobiti tako dobar uvid. Druga stvar koja me jako iznenadila kada sam prvi put posjetio Zagreb je dopušteno pušenje u javnim prostorima, poput kafića. To mi je bilo jako iznenađujuće, a osim toga ne vidim nekih većih razlika.
šetnja do andaluzijskog sela Zuheros
pogled na Granadu, foto: Karla Škrlec
prizori iz škole IES ''Trassierra'', foto: Karla Škrlec
Iako niste prisustvovali nastavi u hrvatskim školama, pretpostavljam da ste s našim profesorima razgovarali o nastavnome procesu. Kako se Vaš način rada razlikuje od onoga Vaših hrvatskih kolega?
Eduardo: Sjećam se kada sam pitao Tamaru Rabuzin koristi li stranicu GeoGebra u nastavi, jer sam ja profesor matematike i jako bih volio ići na jedan sat matematike ovdje. No, nije bilo moguće te nemam baš nekakvu predodžbu. Ono što mi se kod vašeg školskog sustava sviđa je to da ste oslobođeni obveza tijekom i netom poslije razmjene. Pokušavao sam objasniti svojima – ne možete sudjelovati na razmjeni te na dan povratka imati ispit. Eto, to pokušavamo polako postići. Također mi se sviđa način na koji provodite projekte, dakle da uistinu puno radite. Naravno, putuje se, zabavlja se, prijatelji, fešta, sve to, ali ipak postoji jedan projekt koji to sve zaokružuje. Na drugim razmjenama na kojima sam sudjelovao to nije bio slučaj. Bila su to samo putovanja. A nakon što sam vidio kazališnu predstavu (aktivnost prošlogodišnjeg Erasmus+ projekta), mislim da nije isto provoditi vrijeme zajedno na probama, proći kroz taj osjećaj nastupanja zajedno i... Na primjer odstati kod nekoga u kući dok taj ide na nastavu. Naprosto ne može biti isto. Ali evo, puno smo naučili od vas u tom smislu te se nadamo da će se i kod nas stvari promijeniti.
O ljudima
Što mislite o ljudima koje ste ovdje upoznali, ali i općenito o Hrvatima?
Isabel: Da su izrazito ljubazan narod. Jako gostoljubivi, dragi, i eto, ostala sam iznenađena. Iako sam već bila u Hrvatskoj, čudi me to za jedan glavni grad. Inače su u glavnim gradovima ljudi nekako samostalniji, a to nije iskustvo koje sam ovdje imala. U glavnom smo gradu, a ljudi su ljubazni, gostoljubivi i dragi.
Eduardo: Tek od prije dvije godine poznajem ljude iz Hrvatske. Do tada su oni za mene bili košarkaši ili nogometaši. No, mislim da su iznenađujuće prijateljski nastrojeni. Kažem iznenađujuće jer nisam imao nikakvu predodžbu, ali osobe koje sam upoznao zahvaljujući ovoj razmjeni i projektu Erasmus izrazito su drage, radišne, uvijek spremne pomoći te obavljaju svoj posao najbolje što mogu i moram priznati da imam visoko mišljenje. Na mene su ostavili izrazito dobar dojam!
učenici sudionici predstave projekta
Erasmus+
Projekti povezuju Hrvate i Španjolce
Znamo da je ovaj projekt proizašao iz projekta Erasmus. Kako se to dogodilo - kako doći do tri godine suradnje i dva uspješna projekta?
Kako i kada ste odlučili napraviti još jedan projekt - ''Water as the source of natural and cultural heritage''?
Eduardo: Kada se prošle godine završio Erasmus, mi u Trassierri željeli smo nastaviti s nekom razmjenom. Razmišljali smo o tome s kim bismo ju voljeli provesti te smo se sjetili vas, s obzirom na to da ste neki već bili u Córdobi te smo s vašim profesoricama odlično surađivali. Također smo se već i povezali na nekoj prijateljskoj razini. Tako da sam napisao Sandri (prof. Sandri Tardelli, op. ur.) mail i pitao je bi li bila zainteresirana za projekt, na što mi je ona odgovorila da bi njoj i kolegama bilo jako drago.
Eduardo: Upoznali smo se zato što sam ja predavao predmet koji se odvijao jednom tjedno i imao je za cilj napraviti projekt. Tako smo napravili projekt o ciljevima Ujedinjenih naroda za ovo tisućljeće te ga prijavili na Euroscolu – natječaj koji organizira Europski parlament. Pobijedili smo u Španjolskoj, a vaša škola u Hrvatskoj te smo otputovali u Europski parlament, gdje smo se i upoznali. Mi smo već imali ideju da s istom strukturom koju je imao projekt predstavljen na Euroscoli napravimo još jedan, ali Erasmus. Odlučili smo se javiti hrvatskim te latvijskim kolegama koje smo upoznali u Europskom parlamentu zato što smo s njima baš kliknuli, a privatni odnosi vrlo su često presudni za uspjeh projekta, zbog toga što se puno zajedno radi. Tako je sve počelo, a nadamo se da će se i nastaviti.
Odakle voda kao tema projekta?
Eduardo: Bila je to ideja Ide i Sandre (profesorica Ide Dvoršćak i Sandre Tardelli, op. ur). One su predložile da promatramo vodu s različitih gledišta te su one nekako odlučivale kako ćemo i što raditi. Kada su došle u Córdobu, obasnile su nam koje će aktivnosti biti dio projekta – plakati o ciljevima i sadržajima projekta, izložba fotografija, videozapis o vodi... Također su nam predložile da sve što organiziramo/posjećujemo na razmjenama bude povezano s vodom.
El Alcázar, Córdoba, foto: Karla Škrlec
učenici iz Španjolske na Plitvičkim jezerima, foto: Karla Škrlec
profesori XVIII. gimnazije i IES ''Trassierra''
sudionici projekta u Granadi
sudionici projekta u uredu Europe Directa u Córdobi
Kakvim Vam se činio projekt, uzimajući u obzir da su u njemu sudjelovale tri škole? Jeste li imali više posla od uobičajenog?
Isabel: Jako mi se svidio. Prije dvije godine održali smo razmjenu
sa školom u Švedskoj i nije bila nimalo slična ovoj jer se bazirala
na upoznavanju gradova. S druge strane, ova razmjena pružila
nam je i uvid u kulturu, zato što smo i mi profesori i vi učenici
puno vremena proveli zajedno i vidjeli svakodnevicu ovih drugih.
Mislim da je bilo jako obogaćavajuće.
Voda kao izvor prirodne i kulturne baštine
Eduardo: Eto, čini mi se jako zanimljivim da je sudjelovala i škola iz Ivanića. Prije početka projekta znali smo Idu (prof. Idu Dvoršćak, op. ur) koja radi na obje škole i kada su nas pitale što mislimo o tome da sudjeluju tri škole, naravno da nam nije smetalo. Mislim da je to za učenike bilo odlično iskustvo jer su vidjeli i drugi dio Hrvatske, a ne samo glavni grad. Više posla, naravno. Ali više posla ponajprije za kolegice iz Hrvatske. Za nas je količina posla bila više-manje ista kao da i nisu sudjelovale tri škole. Sve u svemu, bilo je jako zanimljivo i voljeli bismo nastaviti suradnju.
pripreme za prezentaciju projekta u Kloštar-Ivaniću
Imate li kakav komentar na prezentaciju projekta koja se održala u zagrebačkom Klubu književnika?
Eduardo: Oduševila me! Sve me je na prezentaciji oduševilo! Još prije dva dana kada su nam predočile kako će to izgledati... No, ovo nisam mogao nikako očekivati, da ispadne ovako dobro. Oduševila me! Nemam što drugo reći. Kako ste to odradili vi voditelji, čitači priča, glazba, kviz... Sve odlično, ništa predugo – oduševljen sam!
učenica Cristina kraj svoje ilustracije, foto: Eduardo Cas Calzado
izložba fotografija na prezentaciji projekta, foto: školska knjižnica
Imate li neku anegdotu ili uspomenu koju biste voljeli podijeliti s nama?
ravnateljice XVIII. gimnazije te SŠ ''Ivan Švear'', foto: školska knjižnica
Isabel: Hmm... Mjesta koja smo posjetili. Očarale su me Rastoke. Plitvička jezera također mi se čine jako lijepima, ali ja sam ih vidjela ljeti i puno su mi se više svidjela. No svakako su me iznenadila. Zatim ljudi, koji su topli i dragi. Ispričat ću ti anegdotu koja nema izričito veze s projektom, ali nas je iznenadila. Eduardo i ja svaki dan odlazimo i kafić nedaleko našeg stana. Trećega dana počastili su nas kavom i nismo mogli vjerovati. Rekli su nam da smo došli više puta pa eto.
Što se tiče projekta, učenika, razmjene, mislim da je bilo puno miješanja između učenika. Naravno, puno puta si umoran pa težiš provođenju vremena sa ostalima iz tvoje zemlje, ali generalno, mislim da je činjenica da su sudjelovale tri škole - dvije hrvatske i jedna španjolska, obogatila ovu razmjenu u kojoj ste svi na neki način bili obvezani međusobno se upoznati.
Eduardo: Da budem iskren, imam ih puno. Od spektakularne Gymkhane prije dvije godine do... Nikada nisam mislio da ću moći doći u Zagreb i posjetiti muzej Dražena Petrovića kojemu sam se divio dok sam bio mali. Sviđa mi se sve, način komunikacije, doček koji smo ovdje uvijek imali na projektima... Znaš, ja, kada se vratim u Córdobu, ne prestajem govoriti o Zagrebu. Ima toga puno!
rastanak na zagrebačkoj zračnoj luci