OMAR KOČAR - fantom u Osamnaestoj
Uspješni nogometaš u jezičnoj gimnaziji
Autori: Donat Gabriel Katalenić, Karla Škrlec
Neke naše učenike rjeđe viđamo u školi, no previše smo ponosni na njih da bismo im to zamjerili. Jedan je od takvih učenika i naš maturant, Omar Kočar.
Omar u Osamnaestoj
Kako to da si upisao baš 18. gimnaziju?
-
Isprva sam želio upisati Športsku gimnaziju. Tamo su mi rekli da se ne mogu upisati dok ne položim razlikovne ispite iz hrvatskoga jezika. Ja sam se morao prijaviti da živim u Hrvatskoj te sam trebao školu koju mogu odmah upisati, na što su nam u Športskoj gimnaziji preporučili Osamnaestu. (kod nas se razlikovni ispit polaže u tijeku tekuće školske godine, op. ur.)
Omar se prije dvije godine iz Beča preselio u Zagreb slijedeći svoj san. Naime, igra za slovensku nogometnu reprezentaciju te Dinamo Zagreb.
Iako obveza uvijek ima preko glave, pronašao je nekoliko trenutaka te nam otkrio nešto više o sebi. U nastavku možete pročitati kako se snašao u Zagrebu.
Omar i Donat, kolege iz razreda
Kako ti se sviđa škola? Učenici i profesori?
-
Jako sam zadovoljan školom. Učenici su jako simpatični, profesori mi puno pomažu – ne moram svaki dan doći u školu, opravdavaju mi se sati.
Koji su ti najdraži, a koji manje dragi predmeti?
-
Moji najdraži predmeti su geografija i biologija, a baš ne volim kemiju ni matematiku.
Rastanak od obitelji
Iz Beča si u Zagreb došao živjeti sam. Kako su reagirali tvoji roditelji?
-
Moja majka ispočetka nije bila presretna, ali mi nije željela uništiti nogometnu karijeru pa je rekla da me pušta, iako ne pretjerano oduševljena. Moj je otac bio opušteniji – znao je da ja to mogu.
Znamo da imaš veliku obitelj; što tvoji braća i sestre misle o toj promjeni?
-
Da, imam tri sestre i jednoga brata. Jako su sretni zbog mog uspjeha – posebno moja starija sestra i stariji brat. Često me posjećuju te me posebno veseli kada mogu provoditi vrijeme s njima.
Cilj: profesionalna nogometna karijera
Kako je i zašto počela tvoja nogometna priča?
-
Počeo sam s nogometom jer je moj otac prije igrao nogomet zbog čega sam se kao dijete stalno igrao loptom. S četiri godine počeo sam trenirati.
Imaš li u Dinamu nekoga koga bi istaknuo kao uzor ili veliku podršku?
-
Ima nekoliko trenera koji mi puno pomažu. Moj trener Andrej Mioković mi je puno pomogao. Puno sam od njega naučio te sam zbog njega postao to što jesam. Dao mi je priliku da igram, ali i povjerenje tako da sam postao samopouzdaniji. A moji su uzori u Dinamu Ademi i Dilaver.
Iz sadašnjosti o prošlosti i budućnosti
Gdje si igrao prije Dinama? Razlikuje li se Dinamo od tvojih prošlih klubova?
-
Počeo sam trenirati u klubu Admira Wacker, a nakon toga sam četiri godine igrao u Beču, u klubu Rapid Wien.
-
U Dinamu je sve super, momčad je dobra i sve ide dobro. Naravno da se razlikuje od Austrije zato što je Dinamo jedna od najboljih nogometnih škola na svijetu, pa uvijek imate veliku konkurenciju te se morate dokazati, više se traži. Također se više podupire mlade igrače.
Jesi li zadovoljan svojom odlukom da dođeš u Zagreb ili bi je ipak rado promijenio?
-
Dakle, ja sam jako sretan što sam se odlučio za ovaj put jer mi je u Zagrebu stvarno super – podržava me se, puno učim, između ostaloga i kako biti sam.
Gdje se vidiš, to jest gdje bi se volio vidjeti za deset godina?
-
Nadam se da ću za deset godina igrati u Španjolskoj ili Njemačkoj. Bio bih presretan kada bih mogao igrati u Bundesligi ili španjolskoj prvoj ligi te ispuniti svoj san.
Zahvaljujemo Omaru na posvećenom vremenu te mu želimo sve najbolje i uspješnu nogometnu karijeru!