Smiješak za sve na Dekici za snove
Udruga Smiješak za sve učenicima XVIII. gimnazije predstavila je projekte Volontiram, dakle jesam! i Dekica za snove kojima promovira volontiranje i čitanje
27. rujna 2022.
Pišu: Tea Fadljević i Anika Gazić
Knjiga i Smiješak za sve
Uz knjigu nikada nismo sami. One nas vode kroz tisuće života i tisuće priča te bude u nama nadu. Mnoge dobrotvorne organizacije promoviraju čitanje, a jedna je od njih i udruga Smiješak za sve, čiji volonteri bez prestanka daruju ono što nam svima nedostaje - razgovor, potporu, šetnje i, naravno, čitanje.
Udruga djeluje od 2013. godine, a svoje projekte uspješno provodi od 2014. godine uz pomoć volontera. Do pojave koronavirusa svakoga dana, 365 dana u godini, bez obzira na praznik, blagdan ili vrijeme, dvanaest teta i stričeka dolazilo je na bolničke odjele Dječje bolnice Srebrnjak, Klinike za pedijatriju u Kliničkom centru Sestre milosrdnice i Klinike za pedijatriju u Kliničkom bolničkom centru Zagreb – Rebro. Paralelno provode i projekte namijenjene štićenicima raznih domova kako bi svima pokazali da nisu sami i kako bi svima izmamili osmijeh na lica. Novim generacijama mladih ljudi i potencijalnih volontera članovi udruge Smiješak za sve pokazuju ljepotu volontiranja kroz projekte Volontiram, dakle jesam! i Dekica za snove. Za sve zainteresirane - na njihovoj mrežnoj stranici možete pronaći upute i informacije potrebne za prijavu jer volontirati znači postojati.
Anika Gazić
Dekica za snove u XVIII. gimnaziji
U utorak, 27. rujna 2022. godine, dvije su članice udruge došle u našu školu kako bi našim učenicima probudile želju za čitanjem, ali i volontiranjem. Učenici su, u pratnji profesorica Boban Lipić i Agović, opremljeni dozom entuzijazma i svojom najdražom knjigom, u dvjema grupama slušali o projektu i uživali u čitanju. Volonteri su pročitali ulomke iz knjiga kako bi pokazali svjetove mašte, stvarnih života pojedinaca i volontiranja.
Prva knjiga koju smo čitali bila je slikovnica koja opisuje živote djevojčice i dječaka u dalekoj Tanzaniji i njihov težak, ali sretan život u Sirotištu sveti Ante. U slikovnici saznajemo da su djeca, unatoč životu u najsiromašnijoj zemlji na svijetu, sretna jer imaju jedni druge i volontere, te kako bi jednoga dana i oni htjeli pomagati onima kojima je to najpotrebnije. Slikovnica Mali pobjednik napisan je na hrvatskom, engleskom i svahiliju, jeziku kojim se govori u Tanzaniji, a osmislili su je i ilustrirali djelatnici i učenici Osnovne škole Silvija Strahimira Kranjčevića iz Mostara, dok je cjelokupan prihod od prodaje slikovnice namijenjen potrebama prehrane i obrazovanja štićenika Sirotišta sv. Ante u Songei u Tanzaniji.
Zatim smo slušali Savršeno nesavršene priče, životopise slavnih glumaca, političara, pjevača i sportaša koje su pomalo neobične jer ne donose priče o njihovim uspjesima već o stvarima koje su ih oblikovale i o njihovim borbama s mentalnim zdravljem. Priče poručuju svima da su sve njihove nesavršenosti zapravo savršene.
Naši su učenici imali priliku pročitati ulomke iz knjiga koje su ponijeli pa je tako Klaudija pročitala ulomak iz knjige Mitovi, dvije su učenice čitale priču o Emmi Stone i Winstonu Churchillu, Luka je pročitao haiku, a cijela je grupa zajedničkim snagama pročitala knjigu poezije. Čitale su se još mnoge knjige, od Dnevnika Cvijete Zuzorić, do Ubojstva u Orient Expressu i Poštanske bajke.
Projekt je završio grupnim fotografiranjem i nadom da će i ova nova generacija učiniti dobro za nekoga, da će jednoga dana imati priliku nekome pročitati neku lijepu priču i možda mu time namamiti osmijeh na lice i uljepšati dan; nadom da će svi jednoga dana otkriti da imamo dvije ruke, jednu kako bismo pomogli sebi, a drugu za pomoć drugima.
