OPROŠTAJ OD REPREZENTACIJE
„Dule, mi te volimo!”
Kada je 2009. godine Hrvatska izgubila u finalu svjetskog rukometnog prvenstva od Francuske, bila je to prilika novinarkama Kreativnoga kaosa za razgovor s Domagojem Duvnjakom kojeg su već tada proglašavali nasljednikom Ivana Balića
Piše: Ida Dvoršćak
Foto: Hrvatski rukometni savez, privatna arhiva
11. veljače 2025.
Posljednji ples našeg kapetana
Svjetsko rukometno prvenstvo je gotovo, a mi ćemo ga pamtiti po lepršavoj igri naših rukometaša protiv Islanda, po teškoj utakmici protiv Slovenije, po šokantnoj pobjedi u zadnjoj sekundi protiv Mađara, po slatkoj pobjedi nad Francuzima i, naravno, po osvojenom srebru i prvom finalu na svjetskim prvenstvima od 2009. Pamtit ćemo ga po prekrasnom dočeku u Zagrebu, gdje je Dagur Sigurdsson napokon shvatio s kime ima posla - s totaly crazy people, a i sam je počeo prihvaćati lokalne običaje.
Ali ovo prvenstvo ostat će sigurno zapamćeno i kao posljednji ples u reprezentativnom dresu kapetana hrvatske reprezentacije Domagoja Duvnjaka. Iako je kapetan taj ples otplesao na jednoj nozi, nakon nesretne povrede lista već u drugom kolu protiv Argentine, to ga nije spriječilo da bodri svoje suigrače, da izvlači maksimum iz svakoga od njih, kako bi im nakon svake utakmice mogao zahvaliti što su odgodili rastanak za još jednu utakmicu. Svjestan je Duvnjak da ne može puno pomoći na terenu pa ipak, kada on ulazi u igru, zagrebačka Arena je na nogama, a baš svi naši igrači potežu još više. Istina da je on takav povrijeđen zauzimao mjesto u reprezentaciji nekom zdravom igraču, što je bila mudra odluka Sigurdssona, ali njegov doprinos osvajanju ovog srebra nije bio zbog toga ništa manji. Dapače, svi smo znali da dečki igraju za Hrvatsku, ali ovaj turnir odigrali su i za svog kapetana. Nisu mu se mogli bolje odužiti za sve čemu ih je naučio.
Velika karijera
Kada je 2009. godine Hrvatska izgubila u finalu Svjetskog prvenstva od Francuske, i to u novoj, za tu priliku izgrađenoj zagrebačkoj Areni, bila je to za mnoge od nas teška noć, a i suci su se često spominjali. U sjeni toga gorkog poraza, tijekom turnira jedan je mladić izrastao u, kako su govorili, „nasljednika Ivana Balića”. Novinarke Kreativnog kaosa uspjele su tada doći do Domagoja Duvnjaka i dobiti od njega intervju. Našle su se s Domagojem u Kutiji šibica na zagrebačkoj Trešnjevci, nakon treninga s RK Zagrebom, gdje je u to vrijeme igrao. Već iste godine otići će u jaku njemačku ligu, najprije u HSV Hamburg, a zatim u THW Kiel, gdje igra i danas. S hrvatskom reprezentacijom osvojio je dva srebra i dvije bronce na Europskim prvenstvima, jedno srebro i broncu na Svjetskim prvenstvima i brončanu medalju na Olimpijskim igrama.
Kada smo ga te davne 2009. pitali što očekuje od svoje karijere, odgovorio je da je uvijek želio postati najbolji igrač na svijetu - uspio je 2013. godine, kada je proglašen najboljim rukometnim igračem svijeta. Kao da je već tada znao da je predodređen za velike stvari.
Kapetan i izbornik, Duvnjak i Sigurdsson
Intervju s Duvnjakom u "papirnatom" Kreativnom kaosu
Domagoj Duvnjak u finalu protiv Danaca
Pešić, Duvnjak i Karačić opraštaju se od reprezentacije
Emotivni rastanak na trgu
No, sve te medalje i sva priznanja nisu ono najbolje što je dao hrvatskoj reprezentaciji. Dok cijelim Trgom bana Jelačića odzvanja „Dule, mi te volimo!”, on skromno uzvraća: „Ova ekipa ne bi osvojila srebro bez vas. Volim vas!” Ta skromnost, ta ljudska veličina, to je ono najbolje što je dao od sebe. Duvnjak je kao pravi kapetan momčadi naučio ove dečke što se sve može postići zajedništvom i kako se bori pod hrvatskom zastavom. Naučio ih je sve ono što su njega učili drugi velikani hrvatskog rukometa (igrao je s Igorom Vorijem, Mirzom Džombom, Ivanom Čupićem, Denisom Špoljarićem, Petrom Metličićem i, naravno, Ivanom Balićem…), a njih pak neki drugi prije njih. Prenio je na neke nove dečke onaj žar po kojem smo prepoznatljivi u svijetu, i kao igrači, ali i navijači. I zato na oproštajnom slavlju na Trgu Domagoj Duvnjak poručuje navijačima: „Budite podrška ovim dečkima u budućnosti, navijajte za njih. Hvala Zagreb, hvala Hrvatska!” Pa ti sad ne navijaj za Hrvatsku!
Srebrna medalja Hrvatskoj
Hrvatske medalje na OI:
1996. ZLATO
2004. ZLATO
2012. BRONCA
Hrvatske medalje na SP:
1995. SREBRO
2003. ZLATO
2005. SREBRO
2009. SREBRO
2013. BRONCA
2025. SREBRO
Hrvatske medalje na EP:
1994. BRONCA
2008. SREBRO
2010. SREBRO
2012. BRONCA
2016. BRONCA
2020. SREBRO
Doček srebrnih rukometaša na Trgu bana Jelačića