Dvije crte plavo
Iako se čini da bi se naslov kazališne predstave Dvije crte plavo mogao odnositi na pozitivan rezultat na testu na koronavirus, ipak se ne radi o tome.
Pročitajte osvrte učenika 3. b razreda i saznajte o čemu govori ova predstava za mlade koju smo gledali 7. studenoga 2022. u Teatru Exit.
20. prosinca 2022.
Teatar Exit / plakat za predstavu
Dana 7. studenog 2022. godine gledali smo predstavu „Dvije crte plavo“ u Teatru Exit. Predstava govori o maloljetničkoj trudnoći te joj je cilj educirati mlade o odgovornome spolnom ponašanju uz razgovor s publikom koji vodi stručna suradnica s iskustvom rada na prevenciji rizičnoga spolnog ponašanja mladih. Predstava je napisana po knjizi, a na pozornici ju je predstavio Teatar Puna kuća koji se bavi poticanjem razvoja djece i roditelja. Sve su likove igrale dvije glumice Sara Moser i Svetlana Patafta, što nije neuobičajeno za Punu kuću.
Sara Moser glumi osamnaestogodišnju Vitu koja nas vodi kroz dileme i poteškoće mlade trudne djevojke. Radnja se odvija u periodu od tjedan dana u kojem Vita mora donijeti odluku: zadržati dijete ili pobaciti prije nego bude prekasno birati. Vita većinu vremena razgovara s publikom o tijeku svojih misli, a u interakciji s drugim likovima prikazuje svoje odluke. Osim nje pojavljuju se još tri lika koje glumi Svetlana Patafta. Njima kroz predstavu Vita pokušava priopćiti spoznaju o svojoj trudnoći te nas uvodi u jedan od teških koraka za tinejdžera. Ovdje je odlično prikazan odnos kćeri koja se boji razočarati majku i zabrinute majke koja se pokušava dosjetiti objašnjenju Vitina čudnoga ponašanja. Vita se također obraća prijateljici i otkačenoj teti koja nema djece. Nijedan lik Viti ne daje savjete o tome što bi trebala učiniti kako bi se prikazalo da je odluka isključivo na toj osobi i da su obje odluke prihvatljive.
Vita nema potporu od dečka Ogija. On je najpopularniji dečko u školi koji ju je mogao zamijeniti s bilo kojom djevojkom ako ne učini ono što traži od nje. Mislim da je to odličan primjer mladima koji tek ulaze u romantične veze i ne znaju kako ih održati ili kada ih napustiti, kada reći Ne! i slično. Ne sviđa mi se što ne vidimo Ogijevu reakciju ili ne čujemo barem njegov glas putem telefonskoga poziva jer smatram da je to jednako šokantna situacija za mladog oca. On zapravo ne može birati hoće li Vita zadržati dijete, već može izabrati hoće li biti u kontaktu s majkom i djetetom što također može biti teško za adolescenta. Mislim da mediji općenito rijetko prikazuju mušku stranu ili je samo prikazana negativna reakcija, a ne osjećaji koji su doveli do reakcije.
Na kraju predstave ne saznajemo što je Vita odlučila kako bi ostali neutralni. Mislim da je ova predstava upravo zbog toga odlična. Ona pomno prikazuje obje strane zadržavanja djeteta. Kako će se brinuti za dijete? Kako će joj proći najbolje godine života? Ali s druge strane, kako će si oprostiti ako ne odabere isto? Hoće li imati grižnju savjesti? Ako pobaci, hoće li joj se nešto dogoditi? Ovdje se ne ulazi u moralne i vjerske prepirke već se svakom gledatelju nudi izbor na vrlo nepristran i neutralan način.
Mislim da je ova predstava ispunila svoj cilj i da osim odgovornome spolnom ponašanju uči i kako se snaći u socijalnim situacijama, cijeniti sebe i kako između ostalog pružiti potporu drugom, ako sami nismo u toj situaciji. Iako je predstava namijenjena adolescentima, i roditelji mogu ponešto naučiti te vidjeti iz perspektive djeteta kakva reakcija mu je zapravo potrebna u takvoj situaciji. Stoga bih predstavu preporučila svima; starima, mladima, ljudima koji rade s djecom i ljudima koji imaju djecu.
Anika Gazić
... Predstava počinje u salonu koji posjeduje Vitina teta i od prvoga smo trena ubačeni u situaciju, a da ne znamo priču koja se odvijala ranije. U prvim trenutcima sve je veselo i opušteno, no nakon Vitina ulaska cijela se atmosfera mijenja te postaje stresna i zbunjujuća dok Vita pokušava, ali ne uspijeva izraziti svoj problem.
Vita se monologom obraća publici i priča kako još nikome nije rekla za svoj problem, osim svojoj najboljoj prijateljici te ne zna kako da kaže svojim roditeljima. Govori da je oni vide kao djevojčicu, a ne kao gotovo odraslu osobu. Ne želi ih razočarati i izgubiti njihovo povjerenje. Naravno da svi razmišljamo kako se neželjena trudnoća nikada ne bi mogla dogoditi upravo nama, ali u stvarnosti ovo je veliki problem s kojim se nosi jako puno djevojaka koje su baš kao mi. Iako mislim da bi najbolji postupak za Vitu bio da kaže roditeljima jer joj oni najviše mogu pomoći u donošenju odluke, ne mogu je okriviti što to nije učinila. I ja bih vjerojatno postupila isto. Nitko ne želi razočarati svoje roditelje kada oni imaju toliko povjerenja u nas. Prije posjeta teti, Vita pokušava objasniti svojem dečku situaciju u kojoj se nalaze, no zbog njegova putovanja i nezainteresiranosti ne može uspostaviti kontakt s njim.
Odluka koju su u konačnici trebali donijeti Vita i njezin dečko, pala je samo na Vitina leđa.
Upravo mi se to čini kao okosnica predstave jer je na kraju ipak žena ta koja zapravo sama donosi najvažniju odluku u svome životu. Zadržati dijete ili ne? Što god odlučila, žena mora živjeti s tom odlukom uz mogućnost osude okoline, dok muškarac može uspješno izbjeći taj problem prebacivanjem odluke na ženu ili bježanjem od svoje odgovornosti. Iako je ovo bitna odluka koju bi Vita i njezin dečko trebali donijeti zajedno, Vita shvaća da je izbor zapravo njen.
Vita zakazuje termin kod doktora, ali ipak ranije se povjerava svojoj teti koja ju podržava i govori joj da će biti uz nju bez obzira koju odluku ona donijela. U ovom trenutku osjetila sam toplinu oko srca i bila sam sretna da Vita ima nekoga tko joj pruža podršku i utjehu te je uvijek uz nju.
Ovu nadasve informativnu predstavu trebali bi pogledati svi mladi i njihovi roditelji. Zaključak ove predstave bio bi da, iako je odluka isključivo na ženi, kroz proces ne mora prolaziti sama.
Vilma Martinec
... Dvije crte plavo predstava je napravljena prema istoimenoj knjizi autorice Rosie Kugli. U zanimljivoj interpretaciji Teatra Puna kuća imali smo priliku vidjeti i čuti priču o osamnaestogodišnjoj Viti Majer, tinejdžerici koja s užasavanjem otkriva da je trudna. Vita se odjednom našla u moru pitanja, a ni na jedno nema odgovora. Ne zna kako reći dečku, roditeljima i prijateljima da je ostala u drugom stanju, ne zna kako će oni reagirati, nije sigurna želi li pobaciti ili zadržati dijete, potpuno je zbunjena, a vremena ponestaje.
Tijekom predstave najviše sam razmišljala o tome da je Vita zapravo sama, od dečka ne traži pomoć, prijateljica joj ne može dati koristan savjet jer je također vrlo mlada, a strah i sram sprječavaju je da potraži pomoć roditelja.
Tinejdžeri imaju puno problema, a Vitin je jedan od težih. Osjećaju se odraslima, žele živjeti svoj život i sami rješavati probleme. Nažalost, nisu odrasli, a ni dovoljno veliki pa ih svaki veći problem guši i uništava jer ga zadržavaju za sebe i pokušavaju sami riješiti.
Samostalnost je super, ali ona dolazi sa zrelošću koje u toj dobi još nema. Odrasle osobe su tu da im pomognu na putu do zrelosti, a posebno u rješavanju težih problema.
Vita je nakon puno premišljanja pronašla osobu kojoj može dovoljno vjerovati i time nadvladala strah i sram. Nakon predstave slijedio je kratak razgovor s psihologinjom i ljudima koji su prošli kroz sličnu situaciju kao i Vita. Razgovorom smo zaključili da, ako nemamo podršku svoje okoline, pomoć možemo potražiti od stručnjaka i raznih udruga.
Smatram da bi svi srednjoškolci trebali pogledati ovu predstavu. Iz nje bi vidjeli da se ovakva situacija može dogoditi svima, znali bi kako postupiti u toj ili nekoj drugoj jednako teškoj situaciji i shvatili koliko je važno potražiti pomoć.
Marta Jolić
... Predstava je namijenjena mladima. Govori o maloljetničkoj trudnoći tinejdžerice Vite. Kroz Vitinu priču možemo vidjeti kako se mladi snalaze u toj ili sličnoj situaciji i koliko je važno odgovorno spolno ponašanje. Vita je cijelo vrijeme u strahu da joj roditelji ne saznaju za trudnoću i boji se što će joj oni reći, a to nam pokazuje koliko malo roditelji sa svojom djecom razgovaraju o trudnoći, spolnom ponašanju i ostalome, vjerojatno zato što su te teme nekima neugodne, no ne bi trebale biti.
Fasciniralo me kako glumica Svetlana Patafta glumi Vitinu majku, liječnicu, tetu i najbolju prijateljicu i to na izvrstan način. Svidjelo mi se kako glumica Sara Moser vrlo snažnim emocijama pokazuje koliko se boji trudnoće i njezina prekida.
Jednostavnost scene (dvije stolice, osvjetljenje na glumicama) doprinosi ozbiljnosti situacije. Tim načinom prikaza scene gledatelji su usredotočeni isključivo na glumice i njihovu priču te im pozornost ne odvlače različiti rekviziti ili svjetlosni efekti. Kostimi su bili jednostavni i realistični te su odgovarali današnjem stilu odijevanja mladih (plave traperice, hudica, sportski ruksak). Time su se gledatelji povezali s glumcima i mogli su se poistovjetiti. Jedino mi se nije svidjelo što na kraju nisu otkrili što je Vita učinila. No, to su učinili kako bi mladima dali slobodu izbora u toj situaciji.
Rado bih gledala predstave na teme o kojima se ne govori toliko u svakodnevnom životu, a vrlo su bitne.
Petra Sambol
... Predstava prikazuje većinu problema s kojima se mlada trudnica nosi: neprisutnost druge osobe koja je kriva za nastalu situaciju, strah od roditelja, sram i stres zbog odluke koja se treba donijeti vrlo brzo. Unatoč ozbiljnoj temi, predstava ima duhovite trenutke te je na zabavan način prikazala događaje i anegdote koje je Vita proživljavala. Teta je prikazana u dobrom svjetlu, kao tip osobe kojoj bismo se trebali obratiti u takvoj situaciji jer unatoč njezinom nezadovoljstvu, ona ne očajava te pokušava pomoći svojoj nećakinji na najbolji mogući način.
Smatram da je predstava odlična te da ima jako dobru ciljanu publiku. Većina mladih danas ne ide u kazalište te je ova predstava jako dobar poziv da se mladi više kulturno uzdižu te da češće idu u kazalište; upravo zato što govori o aktualnim problemima na zabavan i duhovit način.
Luka Herendić
... Predstava u publici budi razne osjećaje. U nekim trenutcima svi imaju osmijeh na licima i dvoranom vlada smijeh, a u drugima su lica publike zabrinuta i žalosna. Sigurna sam da su se svi nekoliko puta zapitali: „Što bi bilo da sam to ja?“. Upravo to je i cilj ove odlično razrađene predstave koja se izvodi od 2018. godine. Propitkuje sve ono što dolazi s neželjenom trudnoćom kod mladih. Što će biti sa školom, kako priznati roditeljima i ocu djeteta, a što je s mojim tijelom i mladosti? P
Mislim da bi svaki srednjoškolac trebao pogledati predstavu jer se vidi trud koji je uložen kako bi se što više približili ciljanoj publici. Razgovor s publikom bio je informativan i ono najvažnije, u potpunosti otvoren i opušten. Sve u svemu, mislim da je večer provedena u Teatru Exit bila jedno zabavno i poučno iskustvo.
Patricia Grubišić
... Kroz predstavu vidimo kroz što većina mladih trudnica prolazi kad saznaju da su zapravo trudne – skrivanje trudnoće od roditelja, priznavanje ocu djeteta i bliskim prijateljima, prihvaćanje fizičkih promjena… Upravo su zato ciljana publika ove predstave srednjoškolci obaju spolova, koji tek sad ulaze u odrasli svijet te ne shvaćaju posljedice do kojih dolazi temeljem nepromišljenih odluka.
Mislim da je predstava bila jako dobro odabrana i da je riječ o aktualnom i kvalitetnom kazališnom sadržaju te nam je tema predstave relevantna.
Jedina kritika koju imam kao “tinejdžer” u 21. stoljeću način je na koji se prikazuje moja generacija, ne prikazuje se na negativan način nego na malo zastarjeli – koristi se jako puno žargonizama i poštapalica koje se danas jako rijetko čuju.
Lara Volmut
... Svetlana Patafta kao Vitina teta predstavlja odraslu osobu kojoj se Vita može povjeriti. S druge strane, kao Vitina prijateljica prikazuje da nam naši vršnjaci neće uvijek biti od najbolje pomoći jer ni sami ne znaju što napraviti u ovakvoj teškoj situaciji.
Predstava mi se iznimno svidjela jer je, iako s malo likova i glumica, uspjela objasniti i pokazati važnost ovoga problema. Također su sve odglumile na smiješan i humorističan način što čini samu predstavu zanimljivijom. Nakon predstave je slijedio razgovor sa stručnom suradnicom iz udruge Korak po korak koja pruža pomoć i savjetovanje maloljetnim roditeljima. Publika je imala priliku pitati sve što ih zanima vezano za maloljetničku trudnoću i spolno ponašanje mladih. Na ovakav način izvedbe mladi, uz uživanje u predstavi, mogu nešto i naučiti. Uz to smatram da je odlično što su u publici bile majke koje su prošle kroz maloljetničku trudnoću i podijelile svoja iskustva.
Predstava Dvije crte plavo i udruga Korak po korak daju do znanja mladima da nisu sami u ovakvim situacijama te da podržavaju bilo koju odluku. Ključni je motiv predstave razbijanje tabua o maloljetničkoj trudnoći, stoga bih ju preporučila svakome tko želi nešto naučiti i dobro se zabaviti.
Matija Gradac