Ekrani ili knjige?
Kad je objavljen, roman Fahrenheit 451 svrstan je u žanr znanstvene fantastike. Ja bih rekla da je to, prije svega, proročanski roman. Čini se nevjerojatno u kojoj je mjeri pisac previdio našu svakodnevnicu, u djelu napisanom 1953. godine, dakle prije 69 godina. Ta je spoznaja u meni probudila nelagodan osjećaj.
20. prosinca 2022.
Piše: Karla Soraya Lerzundi Vagner
Mora da ima nečega u knjigama, nečega što ne možemo zamisliti, a što može navesti jednu ženu da ostane u zapaljenoj kući; mora u tome nečega biti. Ne ostaje se ni zbog čega. (G. Montag)
Znanje / naslovnica romana
Živimo u eri opće digitalizacije. Naravno da je ona u mnogome poboljšala kvalitetu naših života.
No, naš je sav privatni i javni prostor preplavljen ekranima. Sav se ljudski život i postojanje odvijaju putem nekog ekrana: mobitela, računala, laptopa, televizije, digitalnih reklamnih panoa…
Unsplash
Međusobno komuniciramo preko ekrana, verbalno ili, uglavnom, razmjenjujući poruke (SMS, WhatsApp). Čini se kao da smo zaboravili razgovarati, slušati se.
Ljudi hodaju ili se voze gradskim prijevozom sa slušalicama („morskim školjkama“) u ušima, kao da nitko više ne želi ni čuti.
Roman ostavlja za razmišljanje u što se polako pretvaramo i želimo li zaista završiti u svijetu opisanom u ovom proročanskom i zastrašujućem romanu.
Možemo li što učiniti ili se nezaustavljivo krećemo prema toj stvarnosti? Nismo li već zakasnili?
Unsplash
Iako meni izaziva tjeskobu, preporučila bih svima da pročitaju roman Fahrenheit 451, i ljubiteljima knjiga, a pogotovo onima drugima, prikovanima za ekrane iz kojih se emitiraju besmisleni isprazni sadržaji.
Neka se ne boje razmišljati svojom glavom. Knjige nam nisu neprijatelji, u njima je sadržana mudrost prošlih, ali i budućih generacija. U njima je znanje. A znanje je moć.
Zato – čitajmo, razgovarajmo, argumentirajmo, kritizirajmo – mislimo svojom glavom!
Naravno, nije sve izgubljeno. Ima još vremena ukoliko budemo vrednovali učitelje, studente i roditelje, ukoliko sve učinimo odgovornima za kvalitetu, ukoliko se pobrinemo za to da svako dijete do navršene šeste godine u svakoj zemlji može živjeti u knjižnicama i učiti po načelu osmoze. Tada će naše statistike o drogama, uličnim bandama, silovanjima i umorstvima pasti negdje posve blizu ništici. No negdje nasred knjige vatrogasni poglavar sve to i kaže, proričući jednominutnu TV reklamu s tri šibice u sekundi, i to bez ikakva predaha od bombardiranja. Poslušajte ga, spoznajte što on to veli, pa onda otiđite i sjednite uz svoje dijete, otvorite knjigu i okrenite stranicu.
Ray Bradbury, veljača 1993.
Encyclopedia Britannica / Ray Bradbury