Hrvatskoj nedostaje ljudi
Posljednji popis stanovništva pokazao je da Hrvatska ima sve manje stanovnika, a sve više ljudi napušta svoju domovinu. Cilj je popisa stanovništva, koji je bio proveden 2021. godine, utvrditi broj i rasprostranjenost stanovništva te odrediti njegova obilježja kao što su primjerice status obrazovanja ili zaposlenosti osobe, demografski status i slično. Prošlogodišnji se popis također uspoređuje s prethodnima što nam omogućuje uvid u promjene do kojih je došlo te se tako mogu predvidjeti buduća kretanja stanovništva.
Piše: Ivana Martinović
13. veljače 2022.
Odljev mozgova
Hrvatska već dugo bilježi pad stanovništva. Posljednji nam popis stanovništva to potvrđuje brojkom od 3.888.529 stanovnika. Ako taj podatak usporedimo s prethodnim popisom iz 2011. godine, kada je Hrvatska imala 4.284.889 stanovnika, možemo reći da je to znatan pad broja stanovnika. Skoro pola milijuna nas je manje nego prije 10 godina. Sve više i više mladih odlazi studirati u strane države. Tu pojavu nazivamo „odljev mozgova“ (eng. Brain drain). Mnogi su faktori koji utječu na njihov odlazak kao primjerice kvalitetnije obrazovanje, internacionalno okruženje, veće šanse za zapošljavanje, bolji životni standardi ili društveni mentalitet. No i mnogi roditelji odlučuju odseliti sa svojom obitelji kako bi osigurali djeci bolji život. Znanstvenici također odlaze u potrazi za boljim radnim uvjetima ili višim plaćama. Odlazak ljudi uzrokuje nemogućnost napretka hrvatskoga gospodarstva i društva u cjelini. Država gubi bitne ljude koji bi mogli puno doprinijeti cjelokupnoj zajednici.
Nezaposlenost i loše odabrana zanimanja
Stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj također je jedan od razloga emigracija stanovništva. Iako mnogi poslodavci traže radnike, još uvijek je mnogo nezaposlenih, dijelom i zbog lošeg odabira zanimanja. Ovaj se problem može primijetiti i u odabiru srednjih škola i fakulteta. Primjerice, velika je navala na ekonomske i pravne fakultete, ekonomske srednje škole, gimnazije i slično. Istovremeno, vrlo je mali broj učenika koji odabiru smjerove poput stolara ili vodoinstalatera. Tako danas imamo situaciju da nam se broj radnih mjesta ne podudara s brojem radnika. Zato na Zavodu za zapošljavanje stotine ljudi čekaju posao, neki i godinama, a s druge strane poslodavci ne mogu pronaći radnike za niz radnih mjesta u građevinarstvu, turizmu ili u školama. Razlog pogrešnim odabirima zanimanja, osim samih interesa osobe, nedostatak je motivacije za odabir traženih zanimanja. Mnogi odustaju od takvih zanimanja jer znaju da im to neće omogućiti život kakav oni priželjkuju. Država bi tu mogla na mnoge načine utjecati na odabir struka tako da, primjerice, motivira mlade ljude da se obrazuju za struke koje su Hrvatskoj potrebne.
Problemi su uočeni. Postoji li rješenje?
Problem nije nužno odlazak hrvatskih državljana u strane zemlje nego manjak useljenika. Nije osigurana mobilnost radne snage, a ograničava se broj radnika koje Hrvatska godišnje prima iz drugih država. Također, Hrvatska ne poduzima mnogo kako bi poboljšala životni standard te time privukla ljude da dolaze u Hrvatsku ili Hrvate da ostanu živjeti u svojoj domovini. Također je problem i to što u državi, osobito na selu, ostaje većinom starije stanovništvo dok se mladi sele. To dovodi do izumiranja hrvatskog stanovništva što bi u narednom stoljeću ili čak i nadolazećim desetljećima moglo još jasnije doći do izražaja. Predviđanja demografa pokazuju kako bi do 2100. godine u Hrvatskoj moglo živjeti samo dva milijuna ljudi.
Dokle god postoje ovi problemi u Hrvatskoj, ljudi će nastaviti odlaziti te će broj stanovnika nastaviti padati. Državne bi vlasti, ali i cjelokupna zajednica, trebali surađivati kako bi unaprijedili hrvatsko gospodarstvo te učinili Hrvatsku ugodnim mjestom gdje je moguće i realistično ostvariti svoje snove i voditi dobar i ugodan život za sve dobne skupine.