INTERVJU - FLORA KUNOVIĆ, volonterka iz Njemačke koja je ovu školsku godinu provela u XVIII. gimnaziji
„U Njemačkoj je uobičajeno uzeti jednu godinu nakon srednje škole i fakulteta kako bi otišao volontirati”
S Florom Kunović, volonterkom koja je ovu školsku godinu provela u našoj školi, razgovarali smo o volontiranju, o razlikama između hrvatskoga i njemačkoga sustava obrazovanja te o njezinu boravku u Hrvatskoj
Piše: Gabrijela Jelenčić
Foto: privatna arhiva
17. lipnja 2024.
Odakle dolaziš?
Dolazim iz Njemačke iz jednog malog mjesta Sülbecka koji se nalazi blizu grada Einbecka.
Zašto si ovdje?
Došla sam ovdje kako bih volontirala. Željela bih jednog dana biti profesorica njemačkog jezika i politike i vjerujem da će mi ovo pomoći u budućem radu.
Kako to da si odabrala Hrvatsku?
Zapravo, nisam sama odabrala. Prijavila sam se u Kulturweit što je njemačka volonterska služba u sklopu UNESCO-a koja mladima nudi priliku volontirati u inozemstvu. Oni ti ponude nasumično mjesto gdje bi te mogli poslati i na tebi je hoćeš li prihvatiti ili ne.
Jesi li se samostalno odlučila da ćeš volontirati?
Da. U Njemačkoj je uobičajeno uzeti jednu godinu nakon srednje škole i fakulteta kako bi otišao volontirati. U njemačkoj to zovemo FSJ – Freiwilliges Soziales Jahr.
Što radiš u XVIII. gimnaziji?
Pomažem profesorima u nastavi. Na primjer organizirati sat, printati listiće, u svemu zapravo.
Flora na nastavi njemačkoga jezika s učenicima 2. b razreda
Flora na nastavi njemačkoga jezika s učenicima 2. a razreda
Kako si sada vidjela kakva su oba školska sistema, možeš li nam navesti neke razlike?
Da, na primjer nama ocjene idu obrnuto, jedinica je najbolja, a šestica je najgora. U Njemačkoj se puno više radi online preko uređaja, a ne na papirima kao ovdje. Nastava nam je samo ujutro i traje najdulje do četiri popodne i onda smo slobodni. U Njemačkoj su razredi veći, uvijek ima barem po 30 učenika. I kada imamo blok–sat onda između nema pauze.
Sviđa li ti se U Zagrebu? Bi li htjela jednom ovdje živjeti?
Jako mi se sviđa ovdje, ali ne bih ovdje živjela. Imam ovdje i obitelj i prijatelje, ali želim živjeti u Njemačkoj.
Kako je ovo iskustvo utjecalo na tebe?
Jako mi je pomoglo, puno sam naučila o sebi samoj i ova godina volontiranja mi je pomogla da shvatim što želim i u ovoj godini sam odlučila da želim biti profesorica.
Hoćeš li nakon ovog volonterskog iskustva i dalje volontirati?
Da, svakako. Tijekom studija ne, ali nakon što ga završim da.
Profesorica njemačkoga jezika Renata Horvat Dronske i volonterka Flora Kunović
S Florom su razgovarale i učenice 3. a razreda, Mia Malenica, Nina Martić i Nina Šainović, u sklopu svoga zadatka na Sociologiji na njemačkome jeziku.
Donosimo njihov intervju na hrvatskome i njemačkome jeziku.
Mia: Što znači kulturni volonter?
Flora: Pa, ja trenutno radim svoju volontersku socijalnu godinu, a to možete raditi u različitim područjima. Dakle, volonterska socijalna godina je godina u kojoj volontiram i radim bez angažmana. I to je sasvim normalno u Njemačkoj, puno ljudi to radi. A to možete učiniti praktički u različitim kategorijama. Kultura uključuje škole, ili škole u inozemstvu, kazališta ili muzeje, sve to spada u kulturni sektor. Jednako tako jednostavno možete odraditi ekološku, volontersku godinu ako radite u prirodnom zaštićenom području ili možete raditi mnogo različitih stvari. Kulturni volonter konkretno znači da se ili bavim kulturom, tj. obrađujem kulturu ili to radim sama, u smislu da sam kreativna, igram se ili radim radionice, ili idem nekamo. Pa sam došla u Hrvatsku, radim ovdje i učim nešto drugačije, upoznajem drugu kulturu. To je ono što kultura znači prije svega.
Mia: Zašto ste odabrali Hrvatsku da dođete ovdje?
Flora: Hm, to je bilo... Ne znam želite li to nazvati slučajnošću! Kulturweit, organizacija s kojom sam ovdje, dio je UNESCO-a. A možete samo odrediti na koji kontinent želite ići. Pa sam se odlučila za Europu, stvarno sam željela otići u neku europsku zemlju. Ali još nisam točno znala što. Odnosno, nadala sam se Hrvatskoj, ali nisam znala hoće li ovdje biti posla. I onda sam dobila potvrdu, odnosno dobila sam ponudu za Hrvatsku i Zagreb i odmah sam je prihvatila. I to je za mene bila prava sreća. Imam obitelj u Hrvatskoj koja dolazi iz Zagreba i bilo je jako lijepo što sam se vratila ovdje. Do sada sam ovdje bila samo turistički s obitelji.
Mia: Možete li nam usporediti i odnos između profesora i učenika?
Flora: Postoji vrlo jasna crta. Tako u Njemačkoj, na primjer, ne smijete imati njihov broj mobitela, ne smijete im pisati na Whatsappu, to je zabranjeno. Sve morate učiniti službenim putom, tj. putom Teamsa ili putom e-pošte. To su normalne stvari. Nakon diplome odnos s profesorima postaje malo bliži. U razredu vam se pruža velika podrška. Uvijek iznova vode se razgovori u kojima raspravljamo o gradivu koje trenutno učimo, što trebamo postići i gdje su problemi. A u Njemačkoj roditelji ne mogu vidjeti e-dnevnik, on ne postoji. Dakle, to ne funkcionira. Mislim da bi to bilo zabranjeno. Ne mogu zamisliti da bi to bilo u redu.
Mia: Imaju li učenici u Njemačkoj više poštovanja prema učiteljima nego ovdje?
Flora: Uvijek ovisi o učenicima. Neki imaju puno poštovanja, neki ne baš. Mislim da je to kao u Hrvatskoj. Što si stariji, to više poštuješ učitelje. I odnos postaje gotovo prijateljski. Dakle, kada završite srednju školu, vrlo dobro poznajete svoje profesore. Imate puno posla s njima. S njima morate puno raditi i zapravo imate poštovanja prema tome. Uglavnom, ako ste loš učitelj, učenici će to prijaviti i onda ćete vi kao učitelj primijetiti da ne radite dobro posao. Djeca se odgajaju da rade samostalno ili da pokušavaju samostalno riješiti problem.
Nina M.: Možete li nam reći nešto o njemačkom školskom sustavu i jeste li vidjeli kakve razlike u odnosu na hrvatski školski sustav?
Flora: Pa, to je vrlo široko pitanje. Mogu govoriti samo za Donju Sasku, državu iz koje dolazim, jer u Njemačkoj je u svakoj državi drugačije. To znači da postoji 16 različitih varijacija onoga što ja na neki način ovdje govorim. Imamo G9, što znači da imamo trinaest godina škole ako želite završiti srednju školu, a ne 12 godina. U Donjoj Saskoj svi idu u osnovnu školu i tada možete birati između tri različite vrste škola. Ili ideš u srednju školu, srednja škola je strukturirana gotovo isto kao vaša, tako da imaš svoj normalan razred, ostaješ u svom razredu dok se razred ne zamijeni u 8. razredu. Dakle, bilo da se radi o jeziku, prirodnim znanostima ili društvenim profilima, ponovite to na maturi. A tu je i opća škola. Opća škola je škola koju pohađaju svi učenici. To znači da tamo idu ljudi koji zapravo trebaju ići u srednju školu, a koji nekako već mogu tamo. I, na primjer, tamo mogu ići i osobe s poteškoćama u učenju ili osobe s mentalnim poteškoćama. A tu je i treći oblik. Treći oblik je srednja škola (Hauptschule). Međutim, takva škola sada je uglavnom ukinuta u Donjoj Saskoj. Možda ih uskoro više neće biti. Ovo je škola u koju idu učenici koji imaju lošiji uspjeh. U Njemačkoj zapravo imate kvalifikaciju kada napustite školu. Možete napustiti školu u 9. razredu u Njemačkoj, što je u Hrvatskoj 1. razred, to radi toliko ljudi koji ne žele studirati. Oni onda odrade 10 godina škole, tj. do 2. razreda srednje škole kod vas, zatim odu pa opet idu u strukovnu školu, gdje uče zanat 3 godine. Ili idu u 13-godišnju školu i odrade maturu. Ukupno je 13 godina obveznog školovanja. U hrvatskom je sustavu drugačije, u vašem slučaju nastava je ponekad vrlo frontalna. Profesor stoji naprijed i priča, samo se morate složiti i to je to. Za nas je to više kao zajednički rad, puno radimo na satu, pišemo puno više analiza i jednostavno dobivamo različite ocjene.
Nina Š.: Učite li hrvatski i volite li Zagreb i XVIII. gimnaziju?
Flora: Da, učim hrvatski, trenutno radim tečaj hrvatskog A2. Iznimno je komplicirano i vrlo teško, ali jednostavno je zabavno učiti i vrlo je opuštajuće kada shvatite da možete razgovarati sa sve više i više ljudi i razumjeti sve više i više. Jako volim Zagreb i ljudi su jako dragi, stekla sam jako dobre prijatelje i jako volim svoj rad, jako volim XVIII. gimnaziju. U posljednjih deset mjeseci naučila sam puno o sebi i to je bilo jako lijepo. Mogu zamisliti da ako živiš u Zagrebu cijeli život, s vremenom će ti postati premalen, ali ja dolazim iz malog sela i mislim da je prilično ugodno jer se uvijek nešto događa i uvijek se ima što raditi.
Nina Š.: Na kojim ste putovanjima bili?
Flora: Do sada sam tijekom svog volontiranja bila u Ljubljani, Beogradu, Sarajevu, Rijeci, Zadru i u još nekoliko gradova na obali.
Nina Š.: Kakvi su Vam budući planovi?
Flora: Kad se vratim u Njemačku, počet ću studirati. Željela bih studirati politiku i njemački, a prije toga imam nekoliko mjeseci slobodno i planiram što više putovati.
Mia: Jeste li bili u šoku kad ste došli ovdje?
Flora: Ne, mislim da je to sasvim normalan odnos. Jedino što me šokiralo je to što zadnje dvije godine u školi nisam ni taknula nijedan papir osim testova. Sve smo radili online. Ovo je potpuno drugačije jer uopće nismo radili s papirom. Što se tiče poštovanja, sigurna sam da će biti mjesta gdje ga ima više ili manje, ali mislim da je ovdje prilično normalno.