INTERVJU – HERMENEGILDO GALL, profesor geografije, autor udžbenika geografije za srednju školu, novi ravnatelj XVIII. gimnazije
„Svi zajedno možemo pridonijeti tome da nam XVIII. gimnazija bude još bolja”
Povodom preuzimanja funkcije ravnatelja XVIII. gimnazije razgovarali smo s profesorom geografije Hermenegildom Gallom o razlikama između uloge profesora i uloge ravnatelja te o planovima koje ima za XVIII. gimnaziju
Razgovara i piše: Anika Gazić
Fotografije: Vedran Peruničić
20. lipnja 2023.
Profesor Hermenegildo Gall u XVIII. je gimnaziji od 1995. godine. Sa svojih 30 godina iskustva u nastavi geografije i brojnih napisanih udžbenika geografije, odlučio se popeti stepenicu više. Ravnateljem XVIII. gimnazije postaje 15. ožujka 2023.
Kako ste počeli raditi u XVIII. gimnaziji?
Otvorilo se radno mjesto, ravnateljica je obećala preseljenje i pridobila me. Nisam se preselio u Vlašku, ali sam se preselio u drugi ured. Napredujem, od dvadesetpetice (učionica 25 u kojoj se obično održava nastava geografije, op. a.) skroz do najistočnijeg dijela zgrade, u ravnateljev ured.
A kako je došla odluka u preseljenju u ravnateljski ured?
U dalekim mislima mi je bilo da postanem ravnatelj, nisam bio zagrijan za ovu funkciju, a s druge strane nisam bio zagrijan da penziju dočekam u učionici. Malo sam se zasitio nastave geografije jer sam se u geografiji ostvario kao profesor, napisao brojne udžbenike i razne priručnike, a trebao mi je bio novi izazov. Promijenio se zakon i staro radno mjesto mi se čuva dva mandata te sam prelomio u sebi. Rekao sam si da imam dosta godina i iskustva. Sad ili nikad!
Jeste li očekivali pobjedu?
Gle, ja sam sportaš, da nisam očekivao pobjedu, ne bih se natjecao. Ne bi mi bilo previše žao da sam izgubio tako da sam ušao neopterećeno u borbu.
Privatna arhiva / Profesor Gall u učionici 25
Ravnatelj Hermenegildo Gall
Osjećate li veću odgovornost?
Osjećam pritisak. Razmišljam što bi bilo da je sada potres ili nešto kao što se dogodilo u Beogradu nedavno. Odgovoran sam da naših 360 učenika i 50 djelatnika bude sigurno u zgradi, da budu zadovoljni i sretni. Financije su također veliki uteg. Moram balansirati s oskudnim financijskim sredstvima ali i s međuljudskim odnosima u školi poput nekog moderatora.
Kakva su Vaša promišljanja o nedavnom događaju u Beogradu?
U 21. stoljeću ljudi su puno otuđeniji i povučeniji. Mladi igraju prilično nasilne videoigrice i gledaju nasilne serije i filmove i često su prepušteni veći dio dana sami sebi. Ne čudi me jer smo dosta potpali pod utjecaj Amerike, gdje se događa ovako nešto skoro svaki dan. Poražavajuća mi je činjenica da svaki peti mladi čovjek ima nekakvih psihičkih problema. Među tim učenicima samo njih 20 % obrati se nekome za stručnu pomoć ili je dijagnosticirano što znači da velika masa mladih ljudi među nama s problemima koje ne mogu sami riješiti. Smetaju me i predrasude da je psihološka pomoć nešto što treba izbjegavati. Naposljetku ne mogu držati takve stvari u sebi i dogodi se nešto slično. Bojim se da će, ako naša država i EU ne počnu ulagati više novaca u veći broj psihologa u školama, situacija biti još gora. Kad pitam mlade koja vam je najdraža serija, kažu mi Narcos. Tako da život Pabla Escobara mladima postane primamljiv jer pokazuje kako bez puno muke, dilajući drogu, postati moćan i bogat.
Profesorski dani
U školi ćete biti zapamćeni po izletima i putovanjima na koja ste vodili učenike, ali i kao jedan od dražih profesora. Što će Vama najviše nedostajati, a što neće?
Najviše mi fali dinamika nastavnog sata, brzo mi je prolazio dan jer mi je bilo lijepo poučavati. Moja najveća ljubav je geografija i nedostajat će mi podučavati učenike. Također će mi nedostajati i naš ležeran način nastave i šale. Više volim raditi s mladima nego s odraslima jer su mladi iskreniji. Neće mi faliti pojedinci koji su mi zagorčavali rad na satu i ponekad me dovodili u situacije da se pitam kako s njima dalje. Generalno, više će mi nedostajati nastava i učenici nego što neće.
Koje će Vam sjećanje na profesorske dane zauvijek ostati?
Uvijek sam volio proslave Dana škole i dane otvorene nastave. To je bila nastava koncipirana kroz nekoliko dana nastave izvan učionice. Bilo je puno radionica, razredi bi bili izmiješani, dovodili bi se gosti izvan škole, radile bi se prezentacije, većinom bi se bilo izvan školske zgrade. Bilo je lijepo, nije bilo ocjenjivanja i nadam se da ćemo od sljedeće godine ponovno uvesti takav tip nastave.
Planovi za XVIII. gimnaziju
Kad smo već kod projekata, što planirate?
Imam vizije za interdisciplinarnu terensku nastavu tragovima Austrougarske. Radnim danom svi bi učenici naše škole išli na razna putovanja. Dogovorili bismo četiri destinacije, jednu za svaku generaciju. Terenska nastava ne bi bila fokusirana samo na geografiju, nego bismo, ovisno o profesorima u pratnji, dali težište jezicima, glazbi, umjetnosti, povijesti, biologiji i slično. Za vikend bismo već bili doma i u ponedjeljak orni došli na nastavu. Ako me učenik drugog razreda bude pitao: Zašto ja idem u Veneciju, a ne u Beč kao četvrtaši?, rekao bih mu: Čekaj, narast ćeš i za dvije godine ćeš doći do Beča. Napravio bih ciklus da svi razredi prođu sve destinacije. Proljeće ostavljam razrednicima za Gardaland i ostale izlete koje učenici žele.
Također želim obnoviti dane otvorene nastave. U proljeće, na dva-tri dana napravile bi se radionice. Svatko bi se mogao pronaći u nečemu. Velika želja mi je i obnova raznih tribina. Dovodili bismo razne goste. Poznajem puno bivših učenika koji su sada uspješni i koji bi mogli pričati mladima o svojim iskustvima. Htio bih i jednom mjesečno ili jednom u dva mjeseca da nas posjete poznati putopisci te da pričaju o svojim putovanjima. Profesor Ferić mi također nudi da pozovemo razne književnike. Sve u svemu, imam puno ideja.
Što želite poručiti učenicima i profesorima kao novi ravnatelj?
Želim im poručiti da budu još bolji nego što jesu, ako mogu biti. Također želim poručiti da svi zajedno možemo pridonijeti tome da nam XVIII. gimnazija bude još bolja nego što je. Vjerujem da kroz međusobnu suradnju učenika, profesora i roditelja, a i uz novu zgradu to možemo ostvariti. Želim da svi budemo sretniji u ovoj školi, da surađujemo i dogovaramo se.
Je li se dinamika u zbornici promijenila?
U glavnom nije. Kad se zaželim društva, odem u zbornicu. Jedino je neobično svima kako da me oslovljavaju. Muči ih bi li me zvali ravnatelju ili Gildo. S većinom sam u prijateljskim odnosima i trudim se da tako i ostane. Iako znam da kako će vrijeme ići, nekima ću se zamjeriti. Suđeno je.
Imate li sada više posla?
Da, čini mi se da imam više posla. Početnik sam u novom poslu. Dan mi je ispunjen telefonima, mailovima, razgovorima. Ali ovaj me posao manje umara nego da recimo dođem u neki 3. b, pa da smirujem nemirne (smijeh). Čini mi se da dolazim doma manje umoran i da je ovo posao drugačijih zahtjeva. Više me umara psihički nego fizički.
Kako izgleda radni dan ravnatelja?
Ovisi o smjeni. Klasični dan mi počinje oko 7.30 ili 8.00 sati, onda otvorim mailove, dočeka me 50, 100 njih. Većinom reklama i nekakvih stranaca koji mi nude bogatstva putem jednog klika. Zatim odem do tajništva potpisati neke dokumente, pa pogledati račune u računovodstvo. Nakon toga počnu kucati profesori s raznim idejama i problemima. Pedagoginja ili psihologinja obično me upoznaju s nekim problemima ili imaju neke nove informacije o aktivnostima u školi. Ravnatelj se također u svom danu bavi i školskim projektima i razmjenama kao što je Erasmus, a svaki dan je drugačiji. Često proučavam i brojne zakone ili pravilnike jer gotovo se svaki dan stvori neka nepredviđena situacija koja zahtijeva stručnost. Nekad su dani dinamični da čak ne stignem do kantine po slanac, a nekad stignem i slušati radio, iako je to rijetko. No nov sam i za sad se tek upoznajem i učim.
Ravnatelj Hermenegildo Gall na dodjeli DSD I diploma
Privatna arhiva / Terenska nastava u Bratislavi 2011.
Privatna arhiva / Na meti Paparazza u Bratislavi 2011.
Privatna arhiva / Dan škole i Memorijalni turnir za Luku Ritza
Ravnatelj s maturantima na Norijadi 2023.
Manifestacija Dojdi osmaš - ravnatelj Gall s profesorom Ferićem i učenicima XVIII. gimnazije
Što mislite o postavljenim školskim pravilima (dress code, kašnjenje)?
Gle, ja nisam konzervativan i većinom mi ne smeta raznovrsnost u odijevanju, ali razumijem zašto većinu ostalih kolega smeta. Nije baš lijepo kad netko dođe jako razgolićen ili potpuno razderanih traperica. Ipak smo gimnazija i neki dress code mora postojati. Ako nemamo nikakvih pravila, to je anarhija. Neki profesori toga se više drže, neki manje, ali ipak to ne bih previše mijenjao. Što se tiče kašnjenja, razumijem da putujete do škole i da je ZET nepouzdan. Mislim da imamo dosta fleksibilnu zbornicu po tom pitanju, ali i tu treba pažljivo promatrati tko i koliko često kasni na nastavu.
Ima li novosti o preseljenju?
Nova gradska vlast došla je u vrijeme kad ima puno problema oko obnove od potresa i vidim da sad obnavljaju jako puno bolnica i škola. Znam da nemaju dovoljno novaca i da svi sad nešto očekuju od njih u kratkom roku. Trenutno nema govora o našem konačnom preseljenju osim da razmišljaju o nama. Najrealnije je da na ljeto 2024. odemo privremeno na godinu dana izvan Šalate, a borimo se da je naša privremena adresa neka škola u središtu Zagreba. Trećina naših učenika je s istočnog, trećina sa zapadnog dijela grada, a trećina iz centra s podsljemenskom zonom, tako da je centar najbolja solucija.
Imate li moto kao ravnatelj?
Nemam baš neki moto, ali sviđa mi se rečenica: Živi svaki dan kao da je posljednji jer život je jedan. Ne toliko živjeti u prošlosti, a ni u budućnosti. Ako u ovom trenutku ostvarimo ono što trebamo, život će nam biti ispunjen. Čini mi se da ljudi kod nas previše razmišljaju o materijalnom. Moram nešto zaraditi, radim za novi auto, pa za novi stan i onda im se dogodi neka bolest i nesreća i život im je prošao tako da se uopće nije ostvario. Mislim da bismo svi trebali cijeniti sadašnjost. Ovo je jedna budistička mantra i jako mi se sviđa.