INTERVJU – REANA NEVEČEREL, profesorica njemačkoga jezika i voditeljica dramske skupine
„U cijelom ovom procesu vladala je jako dobra sinergija, objedinile su se tri generacije koje su se i na hodnicima tijekom odmora družile, razgovarale i smišljale nove ideje”
Nakon vrlo uspješne premijere predstave Grčko Vrapče koju je izvela dramska grupa XVIII. gimnazije razgovarali smo s voditeljicom grupe, profesoricom Nevečerel o ciljevima dramske grupe, o procesu nastanka predstave te o planovima za budućnost
Piše: Marta Jolić
26. veljače 2024.
Možete li nam ukratko predstaviti dramsku grupu?
Prije godinu dana dvoje naših učenika – Stanko i Lota došli su na ideju da naprave predstavu i napisali su tekst. Razgovarali su s kolegama o tome da im treba mentor i ja sam odlučila uskočiti i pomoći im. S vremenom se skupljalo sve više i više učenika i na kraju smo došli do petnaestak članova. Što je bilo više sudionika, to smo više mijenjali i prilagođavali predstavu i likove. Na kraju smo imali 3 ili 4 prerade kompletne predstave.
Koji su njezini ciljevi?
Želimo izvoditi dulje predstave koje će se svidjeti učenicima. Naša publika su tinejdžeri i želimo da ih predstave zainteresiraju, a ne da budu isforsirane, dosadne ili da budu neprimjerene samo da bi im se svidjele. Želimo drugačijim pristupom zadobiti interes mladih i potaknuti ih da nam se i oni priključe.
Imate li još daljnjih planova, nove predstave, nastupe izvan škole?
Predstavu ovakvog tipa do kraja ove školske godine nismo planirali jer zahtijeva puno pripreme i vremena, no postoji mogućnost za neki kraći skeč. Budući da smo sredstva za materijale i rekvizite financirali prošlogodišnjom prodajom kolača i dijelom sredstvima učeničke zadruge, ideja je da se rekviziti iskoriste i da se predstava izvede i na drugim lokacijama kao na primjer u Centru za kulturu. Na taj način ne bismo samo uštedjeli novac nego i stekli veće glumačko iskustvo.
Jeste li razmišljali o natjecanjima?
Profesorica Glavaš predložila je nastup na smotri LiDraNo. To je bila odlična ideja, ali mi na žalost u trenutku prijave nismo bili spremni. Zbog ograničene dostupnosti dvorane pripreme su bile otežane, a vrijeme nije išlo u našu korist. Svakako bismo se u budućnosti okušali i u natjecanju.
Što vam je bilo najljepše?
U cijelom ovom procesu vladala je jako dobra sinergija, objedinile su se tri generacije koje su se i na hodnicima tijekom odmora družile, razgovarale i smišljale nove ideje, na neki su način i izvan dramske grupe živjeli svoje uloge. To je bilo prekrasno vidjeti! Jedni druge nadopunjavali smo pozitivnom energijom i bili međusobna podrška. Svatko je dao svoj doprinos i predstavio svoju viziju.
Olga Bančić / Završni naklon glumaca iz predstave Grčko Vrapče
Jelena Glavaš / Polaznice dramske skupine s profesoricom Nevečerel u pripremi scenografije
Mislite li da će se preseljenjem škole riješiti problem prostora i omogućiti bolji rezultati?
Nadamo se, no vidjet ćemo u kojoj će to mjeri biti. Do tada računamo na improvizaciju, što se nas tiče mi možemo pisati predstave i na školskim stubama! (kroz smijeh)
Jeste li naišli na neke prepreke? Jeste li imali podršku?
Najveća prepreka bila je ta što su djeca raspoređena u 6 ili 7 različitih razreda pa je jako teško usporediti školske i sve obaveze izvan nastave. Prostor za uvježbavanje također je bio ograničen, no to nas nije omelo pa smo malo improvizirali – kao pravi profesionalci. Također, uvijek se dogodi da neki učenik na dan probe nije u školi pa ga netko treba mijenjati. Što se tiče podrške, imali smo je, što međusobne, što podrške djece iz razreda, prijatelja, ali i profesora koji su stvarno imali puno razumijevanja i bili tolerantni na eventualne izostanke s nastave, pogotovo u zadnjem tjednu priprema. Jako smo zahvalni prof. Čolak koja nas je uputila i pomagala nam sa scenografijom, stvarno je to majstorski odradila!
Kako biste opisali cijeli proces?
Puno toga mi pada na pamet – sazrijevanje, optimizam, trenutci panike i histerije, nekako se nakupilo puno emocija, i dobrih i manje dobrih, ali se na kraju sve nekako posložilo, pozitiva nas je tjerala naprijed. Bilo je trenutaka kada nismo znali kamo sve to skupa vodi, cijelu predstavu smo preradili više od 3 puta i skoro smo odustali, no na generalnoj probi shvatili smo da je sve kako treba biti. Djeca su se oslobodila i sjedinila u procesu i na kraju se vidio konačni rezultat njihova truda.