Renata Horvat-Dronske
O radu u 18. gimnaziji, Školi za život i omiljenim knjigama razgovarale smo s profesoricom njemačkoga jezika, Renatom Horvat-Dronske.
"Volim raditi u XVIII. gimnaziji zato što su mi kolege jako dragi, simpatični, susretljivi i hilfsbereit i zato što imamo najbolje učenike u Zagrebu."
Pišu: Tea Fadljević i Nea Kos
Objavljeno: 12. prosinca 2020.
Kako Vam se sviđa u 18. gimnaziji?
- Mislim da bih radije bila učenica nego nastavnica, mislim da je vama puno bolje nego nama, ali ja volim raditi u18. gimnaziji zato što škola raspolaže s dobrim tehničkim uvjetima, zato što su mi kolegice i kolege jako dragi, simpatični, susretljivi i hilfsbereit odnosno spremni pomoći i, last but not least, naravno, zato što imamo najbolje učenike u Zagrebu.
Renata Horvat-Dronske (foto: privatni album)
Koliko dugo radite u ovoj školi?
- U 18. gimnaziji radim s kraćim prekidima od 2004. ili 2005. godine, ne znam točno, zato što sam se iz obiteljskih razloga selila iz Hrvatske u Njemačku, vi zbrojite koliko je to godina.
Imate li drugačiji način predavanja u 18. gimnaziji nego u drugim školama?
- Jedino gdje sam radila drugačije nego u 18. gimnaziji bila je fakultetska nastava zato što se tamo radi na jedan ipak malo drugačiji način. Grupe su puno veće, dakle komunikacijski udio u nastavi je manji i možda sam tamo bila malo strožija nego s vama.
Što mislite o školskoj reformi?
- O školi za život? Mislim da je škola za život zapravo stvar koju svatko doživljava na svoj način. Ona je podložna interpretaciji i način na koji ju ja interpretiram dovodi me do zaključka da je to fantastična stvar.
Kakav Vam je osjećaj predavati s maskom i gledati učenike s njima?
- Na početku mi je to bilo grozno, još uvijek mi je to je grozno. Kada vas nekad sretnem ispred škole, u početku ne prepoznajem tko je tko. Vidim tamo mi se netko dijete smješka i mislim si: Kaj je ovome? Treba li to dijete možda hitno neku stručnu pomoć? I onda shvatim pa ajme majko, to je neki od mojih učenika ili neka moja učenica. Da, navikla sam se u međuvremenu raditi s maskom, ali mi smeta! Pogotovo mislim da to smeta svim kolegama i kolegicama koji predaju strani jezik. Mislim, ometa sve, ali naročito nas jezičare.
Imate li najdražu knjigu na njemačkom jeziku?
- Na njemačkom imam najdražeg pisca. Moj najdraži pisac na njemačkom jeziku je Ferdinand von Schirach. On je zapravo odvjetnik koji piše priče iz svoje prakse. A sad me nemojte pitati kak se zove djelo, on uglavnom piše knjige pripovjedaka, a napisao je jedan roman za koji sam zaboravila u ovom trenutku kako se zove. To ste mi trebale reći, cure, prije.
Što mislite o njemačkom autoru Erich Maria Remarqueu?
- Erich Maria Remarque, ajme, majko, deca, kad sam ja to čitala. To sam čitala u srednjoj školi, ali sjećam se da su mi zapravo tekstovi bili jako nostalgični, sjetni i zato su mi bili i lijepi.
Govorite li još neke jezike osim njemačkog?
- Ja govorim kajkavski i to mi je sasvim dovoljno. (smijeh, op.a)
Ilustracija - Helena Šola