POVODM SVJETSKOGA DANA MENTALNOGA ZDRAVLJA
„Jednakost postoji samo u matematici”
U većini današnjega svijeta mentalno je zdravlje dugi niz godina bila tabu tema, a podatak da svake godine život sebi oduzme preko 800 000 ljudi, šokantan je, ali nažalost, nije iznenađujući. Od tih 800 000 smrti uzrokovanih samoubojstvom čak 80 % otpada na muškarce
Piše: Tea Fadljević
20. listopada 2023.
U posljednjih nekoliko desetljeća često se susrećemo s različitim pokretima za poboljšanje ili stvaranje jednakosti različitih skupina u našem društvu, od feminističkih pokreta 1970-ih godina pa do pokreta protiv rasizma i policijske brutalnosti tijekom ovoga stoljeća.
Međutim jedna od velikih nejednakosti u današnjem svijetu o kojoj se tek nedavno počelo razgovarati razlika je u mentalnom zdravlju među spolovima, ali i pristupu psihološkoj pomoći.
U većini današnjega svijeta mentalno je zdravlje dugi niz godina bila tabu tema; nešto čega su se ljudi sramili i zbog čega su bili ismijavani, a u ekstremnim slučajevima čak i ubijani. Zato podatak da svake godine sebi život oduzme preko 800 000 ljudi, šokantan je, ali, nažalost, nije iznenađujući. Od tih 800 000 smrti uzrokovanih samoubojstvom čak 80 % otpada na muškarce i unatoč činjenici da je taj podatak poznat već godinama, pokušaji sprječavanja gotovo ne postoje.
Unsplash / Pokret protiv rasizma i policijske brutalnosti
Svjetski dan mentalnoga zdravlja obilježava se 10. listopada, a cilj mu je potaknuti na ulaganje u sustav podrške mentalnom zdravlju i naglasiti važnost koju ima promicanje mentalnog zdravlja. No koliko je vas znalo da je lipanj mjesec muškoga mentalnog zdravlja? Vjerojatno mali broj vas, dragi čitatelji, što nije iznenađujuće s obzirom na to da pristup mentalnom zdravlju muškaraca u svijetu zapravo ne postoji.
Unsplash / Ilustracija
Razlozi nejednakosti
Prvi i vjerojatno najvažniji razlog tomu drastična je razlika između odgoja ženske i muške djece. Već su generacijama dječaci odgajani tako da im je zabranjeno prikazivati emocije, od njih se očekuje da budu snažni i hrabri i da jednoga dana odrastu u muškarce koji će biti radišni i čuvati svoje obitelji.
Unsplash / Muškarci kao podrška feminizmu
Među sve te komponente nerijetko se može uračunati i fizički aspekt odgoja, kada se djecu tuče kako bi znala što smiju, a što ne smiju raditi. Dječake se tako „uči“ da budu snažni i kada ih boli što samo ostavlja još veće rane na njima. Takav odgoj pretvara ih često u hladnokrvne i bezosjećajne muškarce koji takav odgoj onda primjenjuju i na svojoj djeci nastavljajući tako unedogled.
S druge strane, djevojčice se od malih nogu potiče na iskazivanje emocija, uči ih se empatiji i priprema za ulogu brižne majke prepune suosjećanja za svoju djecu.
Nadalje, tijekom adolescencije, koje su veoma bitne godine za mentalno sazrijevanje pojedinca, muška društva postaju relativno zatvorena. Oni većinom ne razgovaraju otvoreno o svojim emocijama i problemima koliko djevojke, a pojedinci koji uopće pokušaju pokrenuti takav razgovor bivaju ismijavani ili naposljetku izbačeni iz društva koje im je u tim godinama potrebno. Muškarci tako ključne godine svoga sazrijevanja provode u društvu koje ih od malih nogu uči da ne pokazuju svoje negativne emocije na zdrav način, da šute o svojim problemima i zbog tih, ali i mnogih drugih, razloga čine se kao da nemaju empatije u sebi.
Medijski prikazi muškaraca
Sljedeća bitna stavka prikaz je muškaraca u različitim medijima. Filmovi koji su namijenjeni ženama prožeti su temama poput majčinstva, razumijevanja i suosjećanja. Likovi u tim filmovima nerijetko pokazuju razumijevanje za sebe i druge, pokazuju negativne emocije bez srama i međusobno pružaju podršku kada je to potrebno.
S druge strane, muški su filmovi većinom brutalni, a likovi su prikazivani kao bezosjećajni, hladni i nepristupačni, a ako se i nađe koja emocija onda su to većinom bijes i srdžba. Rijetki su filmovi o muškarcima napravljeni za muškarce koji u sebi imaju donekle slične teme kao oni za žene. Dva su takva filma Društvo mrtvih pjesnika iz 1989. i Klub boraca iz 1999. godine. Možda se na prvu čini kao da ova dva filma nemaju ništa zajedničko, u jednom se dječaci sastaju u špilji kako bi čitali poeziju, a u drugom muškarci osnivaju tajni klub kako bi iz sebe izbacili svoje frustracije, no u oba filma primjećujemo potragu za bratstvom, onim što većina muškaraca nije imala u svojem odrastanju. Koliko god bili različiti od zajednica za žene, kroz oba su prožete teme o obitelji, suradnji i međusobnom pomaganju, ali i o empatiji, prihvaćanju i suosjećanju, nešto čega se odgoj muške djece neobjašnjivo boji.
Slobodna Dalmacija / Scena iz filma Društvo mrtvih pjesnika
ziher.hr / Scena iz filma Klub boraca
Unsplash / Jednakost za sve
Rumunjski pjesnik Mihai Eminescu kaže da jednakost postoji samo u matematici. I za naše je društvo ta tvrdnja u mnogim različitim poljima itekako točna. Unatoč tome, pojedinac bi se trebao zauzeti za svoja prava, bez obzira na to o čemu se radi.
Društvo kao takvo ne bi trebalo prihvaćati odgoj bez ljubavi i empatije praćen čestim fizičkim kažnjavanjem. Mediji koje svakodnevno pratimo trebali bi iza sebe imati pozitivnu poruku za svakoga, kako bi se krug neprekinute patnje i užasa s kojima se neki od nas nose doveo kraju.