top of page

Literarni radovi na županijskoj smotri LiDraNo

Učenici XVIII. gimnazije imaju jedinstvenu priliku pohađati radionice kreativnoga pisanja koje u našoj školi kao fakultativnu nastavu Kreativno pisanje vodi poznati i cijenjeni hrvatski pisac, naš profesor Zoran Ferić. 
Najavljujemo čvršću suradnju Novinarske grupe i Kreativnoga pisanja te objavu još zanimljivih uradaka polaznika fakultativne nastave na novinarskome portalu.

Sada izdvajamo dvije pjesme koje su se ove godine plasirale na županijsku razinu Smotre LiDraNo.
Pročitajte pjesmu Prolazi autora Stanka Sršena te pjesmu Prašina iza roleta autorice Ulike Jederčić Komljenović.

6. ožujka 2022.

PROLAZI

 

Vidio sam nešto novo na tom uglu – nema ga.

Nema malog vrta punog tulipana.

Samo ograda.

 

Sjetio sam se jednog tužnog dana.

Gorjelo je.

Naša je susjeda izgorjela zajedno s kućom.

 

Toliko je vremena od tada prošlo,

jedva se sjećam kako je kuća izgledala.

Sada je tamo samo gustiš.

Ptice se goste kupinama.

 

Neki trenutci odlaze

Žure se u svojim autima, tramvajima, autobusima, avionima.

Kao stotine ljudi koje danju vidiš, a noću zaboraviš.

 

Tako davno se sve to dogodilo.

 

Ponekad bih htio znati gdje su ljudi koje sam poznavao.

Vidim neko mjesto puno sjećanja na njih

a sutra ni njega više nema. 

 

Sjećam se kako smo se igrali lukom i strijelom kod bake

nišanili smo komad kartona na starom orahu.

 

Sada, kad dođem, tamo je samo panj.

 

Tužno je kad tražiš gdje je živio tvoj prijatelj

a sjetiš se da ni njega više nema.

 

Davno je u našoj ulici živio nasmiješeni čovjek koji je skupljao boce.

Uvijek je bio drag prema nama i dao bi nam slatkiše.

Ni njega više nema.

 

Ponekad se osjećam kao muž izgorjele žene.

Kako je sve što sam znao uništeno i udaljeno

i sada živim negdje drugdje.

Stanko Uyi Sršen, 1. b

 

PRAŠINA IZA ROLETA


U neurednom stanu, sa zapuštenim roletama
Prašnjavi su prozori kao da vani gledaš maglu.
Gledam kako sjedaš nasuprot mene
Kao da iščekuješ da započnem svađu.
No samo pogledi naši svađaju se tišinom.
Vječna scena u neurednom stanu, samo dublje spuštamo rolete
Da se ne vidi sva ta prašina.

Ulika Jederčić Komljenović, 2. d

bottom of page