INTERVJU – MILAN MAJEROVIĆ-STILINOVIĆ, novinar, stručnjak za odnose s javnošću, pisac knjige Što sam naučio na planini
„Nekome je planina postići nekakav cilj, nekome je planina fizički uspon, nekome je planina priznati nešto osobno, emotivno nekome drugome”
Povodom obilježavanja Noći knjige u XVIII. gimnaziji razgovarali smo s novinarom i književnikom Milanom Majerovićem-Stilinovićem o novinarskom poslu, o vezi novinarstva i odnosa s javnošću, o njegovoj knjizi Što sam naučio na planini i samoborskom festivalu planina i knjiga Brdo knjiga
Razgovaraju i pišu: Eva Bebek i Ines Kardum
9. svibnja 2023.
Po struci ste novinar, ali se trenutno bavite odnosima s javnošću. Što vas je potaknulo na promjenu karijere i koliko vam novinarsko znanje pomaže u novom poslu?
Hm… Jednim je dijelom to bio stjecaj okolnosti. Ja sam bio dugo freelancer kao novinar i radio sam u različitim medijima, najviše i najduže na televiziji kao televizijski reporter, urednik, voditelji, svašta. Dobrim sam dijelom svoga novinarskog staža istodobno radio i na radiju, a onda tamo negdje od 2000-ih i na internetskim medijima koji su se počeli pojavljivati. Novinarstvo mi je oduvijek bilo zanimljivo iako nisam nikad sebi rekao da u životu želim biti i hoću biti samo novinar. Nisam imao potrebu nekako na taj način razmišljati i nekako sam radio stvari koje su mi se činile zanimljive i prihvaćao ponude koje su mi bile dobre i zanimljive.
Onda se u jednom trenutku ovog mog freelancerskog staža pojavila prilika: glazbene udruge trebale su nekoga tko bi u njihovo ime komunicirao prema javnosti, prema medijima, predstavljao interese, planove i projekte glazbene zajednice. To mi se učinilo baš zanimljivo, odmak od novinarstva. Naravno, potpuno drukčije komuniciraš kao savjetnik za odnose s javnošću od onog kad si bio novinar, ali ta dva posla dijele i dalje puno toga zajedničkog. Iskustvo koje sam stekao kao novinar u tih prethodnih dvadesetak godina u raznim medijima jako mi je pomoglo da u odnosima s javnošću vrlo brzo postanem efikasan.
Novinarstvo
Mi smo učenici koji se pokušavaju baviti novinarstvom. Imate li neke savjete i preporuke za nas?
Mislim da je važno da pokušate naći svoju temu, svoje područje interesa. Novinari su po defaultu zainteresirani za većinu stvari. Ima uzrečica da novinari znaju puno o svemu, a sve ni o čemu jer ne idu u dubinu. To je priroda tog zanimanja da ti najčešće nemaš ni vremena da bi ušao u neku temu kao što recimo znanstvenici ulaze.
Privatna arhiva / Tonski studio HRT-a
Privatna arhiva / Suvoditelj na dodjeli 30. glazbene nagrade Porin
Znao sam kako mediji funkcioniraju i, naravno, imao sam puno kontakata iz novinarskog svijeta što je ljudima koji se bave odnosima s javnošću jako važno: da osim pismenosti, aktivnosti, agilnosti i prepoznatljivosti imaš i osobne kontakte koji su u tom poslu jako važni.
Različiti mediji zahtijevaju od nekog tko se bavi odnosima s javnošću, tko želi nešto priopćiti javnosti, da zna kako podesiti svoj ton i nastup prema zahtjevu određenog medija. Nije isto pričate li na radiju, televiziji ili dajete neke pisane izjave, a ja sam to baš zbog te svoje široke novinarske karijere imao već u sebi pa mi je bilo lakše nego ljudima koji su se počeli baviti odnosima s javnošću, a nisu imali nikakvog medijskog iskustva.
Vedran Peruničić / Eva i Ines u pripremi intervjua
Novinarov je zadatak da na terenu što brže prikupi što više što zanimljivih informacija i onda to sroči u nekakvu njegovoj publici zanimljivu priču. Sigurno je generalni interes za različita područja života već jedna super stvar i svatko od vas tko se hoće baviti novinarstvom, mislim da to treba njegovati u smislu čitanja i gledanja. Čitanja na internetu, čitanja knjiga, časopisa i svega što je dostupno i gledanja filmova, koncerata, izložbi i svih ostalih kulturnih sadržaja ako još uvijek niste prepoznali svoju temu, ono o čemu baš vi volite pisati.
Neki od vas možda znaju da ih zanima glazba i žele biti glazbeni reporteri s koncerata, ili nekog zanima politika, nekog ekonomija. Netko već možda ima svoje područje interesa, ali nije uopće strašno ako ga još niste prepoznali, za to obično treba puno vremena. Dobro je osluškivati samog sebe i onda kad vidiš da ti nešto ide, da te nešto zanima, treba produbljivati znanje o tome, a danas je znanje tako lako dostupno da tu vam ne treba moj savjet.
Što biste rekli da je potrebno da netko bude dobar novinar?
Za početak je to sigurno nekakva znatiželja, a onda potreba da nekakve priče koji vi smatrate vrijedima i zanimljivima na jasan, zanimljiv i pregledan način prenesete drugima.
Ujedno, novinari pričaju priče. Oni ih ne smiju izmišljati, ali su priče oko svakog od nas neprestano. Novinarski je instinkt važan da biste znali prepoznati priču, to ili imate ili nemate, ali ako to imate, onda je to nešto što trebate njegovati. Novinarstvo je i zanat i profesija koju se njeguje kao i svaku drugu, ali sam talent i žica potrebna da želiš nekome prenositi na neki način priču, bila ona na TikToku ili još uvijek u pisanim medijima, to je nešto što ili imaš ili nemaš.
Što sam naučio na planini - blog i knjiga
Na Facebook stranici pišete blog Što sam naučio na planini iz koje se izrodila istoimena knjiga. Možete li izdvojiti dvije-tri stvari koje ste naučili na planini?
Evo baš svaki put kada me to pitaju, imam drugi odgovor u glavi i nikad nisam siguran što sam sve naučio. Ja sam to napisao u 50 priča i svaka bi priča trebala biti neka od stvari koje sam naučio, a u nekim od priča naravno i puno više. Naučio sam biti otvoren i sigurno otvoreniji prema drugim ljudima koji srećem i prema svim iskustvima.
Planina kao i svaki drugi prostor otvara čovjeka i otvara ga u komunikaciji prema drugima. Ja sam možda kao i novinar skloniji lakšem i bržem komuniciranju s većinom ljudi koji sretnem jer me zanima tko su, što su, što rade tu – novinarska maksima - 5 W (Who? What? Where? When? Why?) (smijeh).
Shvatio sam puno bolje nego u nekim mlađim danima povezanost duha i tijela, koliko je važno za nekakvo dobro življenje ne ostati samo u knjigama, tekstovima, člancima ili radijskim emisijama, nego se također u prirodi nekako odmaknuti od svega i dobiti bolju perspektivu.
Možeš utišati taj šum kojemu smo svi mi, a pogotovo vaša generacija, izloženi, govorim o komunikacijskom šumu, naravno, o silnoj količini informacija koje svatko od nas dobiva od gotovo pa jutra kad se probudi do navečer do trenutka dok staviš mobitel sa strane. Dakle, kad se odmakneš i povežeš u toj tišini, zapravo osjetiš svoje tijelo, a onda i puno bolje čuješ svoje vlastite misli.
I treće, ti osjećaji koji te učine da se nekad sam sebi činiš važnim, onda je dobar način da to poništiš i dovedeš u pitanje da kreneš u planinu, makar samo tu na našu Medvednicu. Onda skužiš nakon kilometar i pol, ako to nisi nikad radio, da te ubilo nešto što nisi mislio da je zapravo tako jednostavno. Što te ne ubije, a uspon na planinu te ne ubije, znamo što ti napravi, zar ne?
Privatna arhiva / Na planini
Vedran Peruničić / Milan Majerović-Stilinović: Što sam naučio na planini
U vašoj knjizi ima 50 priča u hodu. Koja od tih priča je vama najdraža i zašto?
Uh, ne znam, svaki dan neka druga, nemoguće mi je to uopće odrediti. One su jako različite; njihov zajednički teren je naravno teren planine, ali to nije uopće nužno svaki put stvarna planina. Makar tu ima i novinarskih dokumentarističkih priča u kojima ja gotovo pa doslovno prepričavam ono što sam zapamtio da mi se dogodilo.
Međutim, tu je teren nekakve planine u mislima, igre s tom planinom i značenja planine na različite načine: nekome je planina postići nekakav cilj, nekome je planina fizički uspon, nekome je planina priznati nešto osobno, emotivno nekome drugome. Tako da evo, to su sve te neke stvari u kojima ja od jedne do druge priče šetam između toga i značenja same planine i za samog sebe, a onda mi je jednostavno teško, ma zapravo nemoguće izabrati neku. Zapravo, ja sam napisao više tih priča, one koje mi nisu bliže najdraže ili nisu bile idealne, nisu ušle u knjigu, tako da je meni svih ovih 50 priča najdražih.
Festival Brdo knjiga u Samoboru
Prošle ste godine pokrenuli prvi festival knjiga i planina Brdo knjiga u Samoboru. Možete li ukratko predstaviti festival?
Od 18. do 21. svibnja traje drugo izdanje Brda knjiga. Festival smo osmislili i pokrenuli izdavač moje knjige Željko Žarak, vlasnik izdavačke kuće Libricon, i ja jer nam se činilo da je planinska literatura i literatura koja se bavi planinama na neki način u drugom planu. O planini kao području pišu se različite vrste knjiga. Neki ljudi pišu doslovno o svojim alpinističkim usponima, drugi pišu dnevnike svojih dugih hodačkih staza, treći pišu kriminalističke romane u kojima je planina nekakva pozadina, esejistiku, publicistiku, neki dokumentiraju što se nekad događalo, a što se danas događa na planinama. Puno je ljudi u našoj zemlji koja je gotovo upola prekrivena šumama vezano za planinu, a planina je jedna stvar koja ih ujedinjuje. A druga stvar koja ujedinjuje nekoga tko piše knjige i nekoga tko izdaje knjige su, naravno, knjige.
Ja volim čitati sve ove vrste knjiga koje sam spomenuo i dobar dio ljudi koji su već prošle godine došli na festival pokazali su isto. To nisu samo pisci i to nije festival samo za pisce, samo za umjetnike, fotografe i druge koji se bave temom planine.
To je baš festival za druženje ljudi koji se osjećaju dobro u prirodi i prepoznaju koliko te priroda može oplemeniti. Koliko priroda može oplemeniti tvoje odnose s prijateljima ili obitelji ili s nekim koga voliš, koliko ti može donijeti plemenitih novih odnosa s potpuno nepoznatim ljudima. Odlučili smo dovesti različite ljude vezane uz knjigu i planinu: i gorsku službu spašavanja, i planinarski savez, i pisce, i alpiniste, i hodače, i penjače, i paraglajdere, i šumare i sve… i družiti se četiri dana, pričati o lijepim stvarima, o zanimljivim knjigama, o prošlim davno napisanim knjigama koje su još uvijek aktualne, o onima koje tek dolaze i uopće o tom nekakvom prostoru koji dijelimo, a svatko ga doživljava na svoj način.
Poanta je da imamo zajedničku temu oko koje se okupimo. Mi smo prošle godine u ta četiri dana baš shvatili da imamo pravi festival jer smo imali program u Samoborskom muzeju za djecu iz osnovnih škola, inspirativna predavanja o usponima na Himalaju u srednjoj školi za srednjoškolce, a navečer smo imali predavanja i izlete. Mi ne želimo samo pričati o knjigama na festivalu, mi ne predstavljamo samo knjige nego i hodamo, čitamo knjige po putu, sviramo po putu, družimo se i to se baš pokazalo kao jedna lijepa fešta.
Pozivam sve čitatelje Kreativnoga kaosa i učenike vaše škole da dođu na Brdo knjiga od 18. do 21. 5. u Samobor. Dođite i uživajte u knjigama i osvajanju svojih planina!
Privatna arhiva / Najava festivala Brdo knjiga
Privatna arhiva / Pozivnica na festival Brdo knjiga