ZAGREBAČKI FOTOPIS
Miroslav Krleža (1893. – 1981.)
Počasni građanin grada Zagreba koji se okušao u gotovo svim književnim vrstama i stvorio zavidan opus
Piše: Matija Gradac
Foto: članovi Fotosekcije XVIII. gimnazije
7. lipnja 2024.
Miroslav Krleža jedan je od najvećih europskih pisaca 20. stoljeća. Autor je velikoga opusa koji uključuje romane, putopise, novele, pripovijetke, memoare i poeziju. Pored toga, Krleža je poznat i kao enciklopedist te osnivač Leksikografska zavoda.
Miroslav Milan Krleža, zvan Fric, rođen je 7. srpnja 1893. godine u Zagrebu. Bio je u skladnom braku s glumicom Belom, a njihov je dom bio važno središte društvenoga života u Zagrebu. Godine 1915. bio je mobiliziran i poslan u Galiciju, ali je zbog bolesti bio oslobođen vojne službe i vraća se u Zagreb te se počinje baviti novinarstvom i književnošću. S Augustom Cesarcem pokreće i uređuje avangardistički časopis Plamen. Časopis, ocijenjen opasnim za režim, biva zabranjen, a Krležu prati policijski nadzor, a djela su mu zabranjena.
Kulturna i javna djelatnost
Nakon Drugoga svjetskog rata Krleža se uključuje u javni društveni život: osniva i pokreće književne časopise (Republika, Forum), vrši dužnost potpredsjednika JAZU (danas HAZU), 1950. godine osniva Leksikografski zavod čiji je bio prvi ravnatelj, a koji danas nosi njegovo ime te 1967. godine potpisuje Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga jezika. Njegovo je književno stvaralaštvo bogato i raznoliko, okušao se u gotovo svim književnim vrstama i uspješno je stvarao tijekom nekoliko različitih književnih razdoblja.
Sukob na književnoj ljevici
Godine 1933. našao se u središtu tzv. sukoba na književnoj ljevici zagovarajući autonomiju umjetnosti, a protiveći se socijalnoj literaturi. Sukob se okončao tek 1952. godine prihvaćanjem Krležine teze o autonomiji umjetnosti, tj. o nužnosti stvaralačke slobode.
Krležina sabrana djela
Iako nisu objavljena za života, obuhvaćaju više od pedeset svezaka uključujući i prijevode na strane jezike. Velika rukopisna ostavština čuva se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu te drugim, javnim i privatnim zbirkama. Krležijana, enciklopedija posvećena Krležinu životu i radu, objavljena je krajem 20. stoljeća.
Književne nagrade i značaj
Dobitnik je mnogih književnih nagrada, od kojih se ističe niz Demetrovih nagrada za najbolje drame, Ninova nagrada za roman godine, Njegoševa nagrada za životno djelo iz oblasti književnosti. Umro je 29. prosinca 1981. u Zagrebu, a pokopan je u arkadama na Mirogoju. Miroslav Krleža počasni je građanin grada Zagreba upravo zato jer je svojim stvaralaštvom i životom ostavio trajan pečat na kulturnoj sceni Zagreba, a na adresi Gvozd 23, nekadašnjem domu hrvatskoga književnika i njegove supruge, nalazi se Memorijalni prostor Miroslava i Bele Krleža.
Petar Krešimir Petričević / Kip Miroslava Krleže
ZAGREBAČKI FOTOPIS
Miroslav Krleža - djela
Od Legende do Zastava, bogat i raznovrstan književni opus
Piše: Tea Fadljević
Foto: članovi Fotosekcije XVIII. gimnazije
7. lipnja 2024.
Miroslav Krleža intenzivno se počinje baviti pisanjem 1914. godine, kada mu u Književnim novostima izlaze drame Legenda i Maskerata. Do 1915. kontinuirano radi kao novinar. U razdoblju između dvaju svjetskih ratova pokreće nekoliko časopisa; Plamen, Danas, Pečat i Književnu republiku u suradnji s mnogim drugim književnicima toga razdoblja. Nakon uspostave NDH 1941. njegove knjige postaju zabranjene. Krajem 1952. godine na Trećem kongresu Saveza književnika u Ljubljani drži govor koji će označiti slom dominacije socrealizma i dogmatizma u umjetnosti te umjetnosti vratiti autonomiju. Šezdesetih godina postaje središnjom institucijom kulturnoga i književnog života, pokreće časopis Forum.
Drame
Krležin dramski opus sadrži više od petnaest jednočinki i drama, napisanih i dorađenih između 1914. i 1970. godine. Najčešće se dijeli u četiri razdoblja: mladenačko (Legenda, Michelangelo Buonarroti, Kristofor Kolumbo, Maskerata, Kraljevo, Adam i Eva, Saloma), s jakim utjecajima secesije, simbolizma i ekspresionizma, obuhvaćeno je u knjizi Legende; prijelazno, od ekspresionizma prema realizmu, odnosno s mita na društveni i politički život (U logoru, Vučjak, Golgota); glembajevsko (Gospoda Glembajevi, U agoniji, Leda), koji predstavlja inačicu psihološkoga i kritičkoga realizma te razdoblje sinteze ili povratka na mladenačku dramaturgiju (Aretej, Put u raj).
Poezija i diskurzivni oblici
Napisao je nekoliko knjiga eseja, polemika (Moj obračun s njima), putopisa (Izlet u Rusiju), dnevnika i autobiografske proze (Djetinjstvo ). Do 1930-ih objavio je nekoliko zbirki pjesama (Pan, Tri simfonije, Pjesme I, Pjesme II, Pjesme III, Lirika), a vrhuncem njegova opusa i modernoga
hrvatskoga dijalektalnog izraza smatraju se Balade Petrice Kerempuha.
Romani
Napisao je i pet romana. Započeo je mladenačkim tekstom Tri kavaljera frajle Melanije, nastavio prvim hrvatskim modernim romanom Povratak Filipa Latinovicza (1932.), slijede Banket u Blitvi I i II te Na rubu pameti, a u poratnom razdoblju piše treći dio Banketa u Blitvi i pet knjiga povijesno-obiteljskoga romana Zastave.
Fran Glas / Spomenik Petrici Kerempuhu
ZAGREBAČKI FOTOPIS
Miroslav Krleža - Gospoda Glembajevi
Drama o propasti jedne agramerske, patricijske zagrebačke obitelji
Piše: Anika Gazić
Foto: članovi Fotosekcije XVIII. gimnazije
7. lipnja 2024.
Gospoda Glembajevi drama je Miroslava Krleže iz 1929. godine, a uz drame U agoniji i Leda čini Krležinu dramsku trilogiju o Glembajevima, koju dopunjuje još jedanaest novela. Takvom dramskom strukturom Krleža je uspio obuhvatiti cjelokupnu dramsku misao o otkrivanju ljudske psihologije, a kao inspiracija za dramu poslužila mu je skandinavska dramaturgija čija je struktura zatvorena, a likovi postaju glavni pokretači radnje.
U središtu je drame Leone Glembay, kompleksan i senzibilan lik, izdvojen od svoje obitelji, lik koji se cijeloga života pokušava riješiti onoga glembajevskoga u sebi. No, na kraju, ipak podliježe tragičnoj sudbini članova obitelji Glembay.
Nedostatak savjesti, ključno obilježje svih članova obitelji kroz generacije, duboko tišti Leonea, u najvećem dijelu pokreće ga kroz dijaloge s drugim likovima, a na kraju dovodi i do tragičnoga čina koji definitivno obilježava kraj jedne agramerske, patricijske obitelji iz Zagreba. Kroz dramu se provlači prvenstveno Leoneov nemir i preispitivanje samoga sebe. Nakon jedanaest godina izbivanja, birajući umjetnost umjesto upravljanja obiteljskom tvrtkom, Leone se vraća na proslavu jubileja banke Glembay Ltd. Prije događaja koji su kulminirali na sceni, dovodeći do tragičnog svršetka, doznajemo mnoge pojedinosti o života likova, osobito članova obitelji.
Leone ne može odoljeti, a da ne komentira mračnu obiteljsku povijest tumačeći je legendom da su svi Glembajevi varalice i ubojice. U neuspješnom nastojanju da promijeni i sebe i druge oko sebe, Leone upravo potvrđuje da je i on sam Glembay, koliko god to nijekao.