Moj utopijski svijet
Svijet u kojemu države ne postoje, gdje ljudi ni na koji način nisu razdvojeni, pa čak ni jezikom.
Piše: Helena Šola
,,Kada bih mogla stvoriti svoj savršeni svijet, što bih stvorila?'', pitanje koje me, pogotovo u posljednje vrijeme, takoreći proganja. Sada više nego ikada svi mi želimo pobjeći na neko ugodnije i ljepše mjesto. Zato, zaista, kako bi izgledao moj utopijski svijet?
Bio bi to svijet gdje bi svi ljudi bili jednaki, jednaki u svemu osim u svojoj osobnosti. Svijet u kojemu države ne postoje, gdje ljudi ni na koji način nisu razdvojeni, pa čak ni jezikom. Ljudi bi živjeli u selima i gradovima, ali ne točno onakvima koje poznajemo. Gradovi bi imali zelenih površina koliko i betona, svaki stan ili kuća imali bi mjesto za svoj vrt, a zrak bi bio čist. Sela bi, s druge strane, imala sve što bi ljudima moglo zatrebati, bilo za zabavu, bilo za svakodnevne potrebe; kino ili kazalište, trgovine raznih vrsta, restoran ili dva i, naravno, bolnicu. Tada bi se selo i grad razlikovali samo po veličini i broju stanovnika čime bi se spriječilo osuđivanje koje dolazi s obiju strana.
Djeca bi učila većinom izvan škole, na raznim mjestima na kojima se inače ,,dosadno'' gradivo primjenjuje na zanimljiv način, kao na primjer u znanstvenim centrima, laboratorijima, arhitektonskim uredima, automehaničarskim radionicama, aerodromima i slično.
Ilustracija - Helena Šola
Promet bi bio usredotočen na ljudsku fizičku aktivnost (bilo pješačenjem, vožnjom bicikla, romobila…), a ostatak prometa imao bi prometala bez negativnog utjecaja na okoliš.
Tako bi izgledao moj utopijski svijet. Možda nije toliko zanimljiv jer nema zmajeve, ruksake na raketni pogon ili životinje koje govore (iako bi i sve to bilo zabavno…) nego je ipak dosta sličan našoj stvarnosti. Možda zaista možemo od postojećega svijeta učiniti bolje mjesto za život?
A kakav bi bio vaš utopijski svijet?