
O OČUVANJU HRVATSKOGA JEZIKA POVODOM MJESECA HRVATSKE KNJIGE
3, 2, 1... Hrvatski!
Iako gotovo stalno čujemo poticaje na čitanje, oni su ipak najjači za vrijeme Mjeseca hrvatske knjige koji se svake godine održava od 15. listopada do 15. studenog. Čitanjem bismo trebali obogatiti svoj rječnik i unaprijediti znanje materinskoga jezika, no trudimo li se zaista očuvati svoj jezik?
Piše: Margareta Krnjak, 1. razred
Foto: privatna arhiva
11. studenoga 2026.
Materinski jezik nije samo sredstvo komunikacije, on je duboko ukorijenjen u našu kulturu i ključan je dio našeg identiteta. On je čuvar povijesti, tradicije, književnosti i načina na koji jedan narod doživljava svijet. Globalizacijom i napretkom tehnologije došlo je do preuzimanja mnogobrojnih tuđica, posebice iz engleskoga jezika, a time i do manjkavosti korištenja hrvatskih izraza u svakodnevnom govoru.
Kroz cijelu hrvatsku povijest mnogi su se borili kako bi očuvali hrvatski jezik kao vrlo važan dio identiteta i dio borbe za samostalnu, suverenu državu. Odnos prema tome u današnje vrijeme nije bajan. Nažalost, velik broj ljudi ne cijeni hrvatski jezik i borbu za njegov opstanak dovoljno te ne mari za njegovu budućnost, usuđujem se čak i reći da misli kako je to glupo i bezvezno. Zbog toga dolazi do zanemarivanja jezika i gubljenja nacionalnog identiteta, a time i do naroda koji je osuđen na propast. Jezik je temelj svega jer što god radili i čime god se bavili, komuniciramo verbalno, dakle rabeći jezik. Ako se ne njeguje vlastiti jezik, povećava se tuđi utjecaj i izloženost preuzimanju tuđih kultura čime dolazi do ugrožavanja vlastite autentičnosti.
Zašto je važno (o)čuvati hrvatski jezik?
Kratka povijest hrvatskog jezika
Hrvatski jezik pripada skupini indoeuropskih jezika.
U ranom razdoblju na hrvatskim prostorima rabe se tri pisma: glagoljica, latinica i hrvatska ćirilica (bosančica) te tri jezika: staroslavenski, latinski i hrvatski. Najznačajniji spomenici iz tog razdoblja su:
-
Darovnica kneza Trpimira (852. g.) - najstarija sačuvana latinična isprava s hrvatskim imenom
-
Branimirov natpis (888. g.) - jedan od najranijih pisanih spomena hrvatskoga imena
-
Bašćanska ploča (oko 1100. g.) – pronađena je u Jurandvoru na otoku Krku, to je prvi cjeloviti spomenik pisan na hrvatskom jeziku i uglatoj glagoljici
-
Vinodolski zakonik (1288. g.) – najstariji hrvatski zakonski spomenik (čakavski i glagoljica)
-
Misal po zakonu rimskoga dvora (1483. g.) - prva hrvatska tiskana knjiga (inkunabula) tiskana na glagoljici

Kameni odlomak - Branimirov natpis
Za vrijeme humanizma i renesanse (15. i 16. st.) otac hrvatske književnosti Marko Marulić piše Juditu, temeljno djelo hrvatske književnosti na splitskoj čakavštini. Ostala važnija djela iz tog razdoblja su Rječnik pet najuglednijih europskih jezika Fausta Vrančića (prvi samostalno tiskani rječnik hrvatskoga jezika).

Rječnik pet najuglednijih europskih jezika
Početkom 17. st. tiskano je djelo Osnove ilirskoga jezika Bartola Kašića (prva gramatika hrvatskog jezika, utemeljena na štokavštini). Razvijaju se tri regionalna književna kruga i tri narječja: čakavsko, kajkavsko i štokavsko.
U 19. st. hrvatski jezik bio je ugnjetavan najviše zbog mađarizacije, a poslije i germanizacije. Za vrijeme hrvatskog narodnog preporoda i standardizacije hrvatskog jezika značajniji događaji su: objavljivanje Kratke osnove horvatsko-slavenskoga pravopisanja Ljudevita Gaja, čiji je značaj u tome da tim djelom započinje ozbiljnija slovopisna reforma (prihvaćanje jedinstvene latinice – gajice), 1843. g. Ivan Kukuljević Sakcinski drži prvi govor na hrvatskome jeziku u Hrvatskom saboru te 23. listopada 1847. hrvatski jezik postaje službeni jezik umjesto dotadašnjeg latinskog u Hrvatskom saboru. S gledišta očuvanja, njegovanja i daljnjeg razvoja hrvatskog književnog jezika vrlo je kontroverzan bio Bečki književni dogovor (kojim je dogovarana zajednička osnova za hrvatski i srpski jezik).
U 20. st., u trenutku kada se cijeli svijet morao podijeliti u dva tabora, potpunim raspadom Kraljevine Jugoslavije nastala je Nezavisna Država Hrvatska(NDH). Vlast Nezavisne Države Hrvatske vratila je etimološki (korijenski) pravopis (način pisanja u kojem se riječi pišu prema njihovu korijenu i postanku (etimologiji), a ne prema tome kako se u svakom trenutku izgovaraju) te je provela čišćenje jezika od tuđica.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata, Hrvatska je silom prilika ušla u sastav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ). Vladajući režim novonastale države obećavao je ravnopravnost svih naroda i narodnosti, pa tako i njihove kulture i jezika, ali je hrvatski ipak bio u podređenom položaju jer je nastala umjetna tvorevina koja se u Hrvatskoj nazivala hrvatsko-srpski jezik, a u Srbiji srpsko-hrvatski jezik. Do toga je došlo Novosadskim dogovorom 1954. godine. Kao reakcija na ovakvu političko-jezičnu umjetnu tvorevinu, Matica hrvatska je 17. ožujka 1967. objavila Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika uz potpis 18 hrvatskih znanstvenih i kulturnih ustanova. Njome se odbacuje unitarna dominacija i zahtijeva službena ravnopravnost i korištenje naziva hrvatski književni jezik.
Raspadom SFRJ, sve bivše republike težile su tome da uspostave vlastitu državnost. Hrvatski Sabor je na svojoj sjednici 22. prosinca 1990. godine donio tzv. Božićni ustav: prema Članku 12. Ustava Republike Hrvatske, u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo. Određene rasprave o hrvatskom književnom jeziku traju i dalje, iako je većina hrvatskih jezikoslovaca potvrdila da je hrvatski standardni jezik definiran u tri knjige: Babić-Mogušev Hrvatski pravopis (zlatni pravopis), Babić-Ham-Mogušev Hrvatski školski pravopis te Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika – VRH, kojemu je glavni recenzent akademik Katičić.

Novinski isječak - Božićni ustav

Hrvatski jezik u tri knjige
Kako Mjesec hrvatske knjige može doprinijeti očuvanju hrvatskog jezika?
Mjesec hrvatske knjige ima važnu ulogu u očuvanju hrvatskog jezika jer povezuje pismenost, nacionalni identitet i kulturu čitanja kroz izravan rad s lokalnom zajednicom. Promiče i njeguje hrvatsku jezičnu baštinu, stavljajući naglasak na živuće i klasične hrvatske književnike, čime se publika potiče na čitanje djela pisanih izvornim hrvatskim jezikom te se kroz brojne programe, recitale i predstavljanja knjiga njeguje uporaba lokalnih narječja. Čitanje je najučinkovitiji način za usvajanje gramatike, pravopisa i bogaćenje osobnog vokabulara. U vrijeme kada medijskim i digitalnim prostorom prevladavaju tuđice (ponajviše anglizmi), čitanje kvalitetne literature na hrvatskom jeziku pomaže očuvanju jezične čistoće i strukture. Kroz čitanje se nastoji razviti ljubav prema materinskom jeziku kod svih dobnih skupina, a napose kod najmlađih. Kroz MHK često se ističe i uloga prevoditelja, koji strana djela pretaču u duh hrvatskog jezika, što izravno utječe na razvoj modernog hrvatskog standardnog jezika te važnost knjižnica kao mjesta jezične kulture.
MHK 2026. - „Od priča do otkrića”
Ovogodišnji Mjesec hrvatske knjige posvećen je prirodnim znanostima, znanstvenoj knjizi, popularizaciji znanosti i znanstvenoj fantastici, potaknut važnim obljetnicama vezanih uz znanost: 400. godišnjicom smrti Marina Getaldića, 170. godišnjicom rođenja Nikole Tesle, 120. godišnjicom rođenja Vladimira Preloga, 120. godišnjicom smrti Mije Kišpatića i 50. godišnjicom smrti Lavoslava Ružičke. Prisjećamo se i književnika Vladimira Nazora i Milana Begovića povodom 150. godišnjice njihova rođenja, čija nas znatiželja i stvaralaštvo i danas nadahnjuju.

Mjesec hrvatske knjige 2026.
Vaš najbolji osobni doprinos Mjesecu hrvatske knjige, bez obzira na to što je pri kraju, jest da izaberete i pročitate barem jednu kvalitetnu knjigu i obavezno prošećete izložbenim paviljonima Interlibera, na kojem su okupljeni i izlažu svi važniji hrvatski nakladnici. Dobro vam čitanje!
