POVODOM MJESECA HRVATSKE KNJIGE I DANA HRVATSKIH KNJIŽNICA
„Odabrali knjižničari” slogan je jubilarnoga tridesetoga Mjeseca hrvatske knjige
Ponekad dostupnost knjiga uzimamo zdravo za gotovo, skraćujemo njihov sadržaj, mijenjamo papirnato digitalnim, zaobilazimo mjesta na kojima one borave, ne čitamo. Ili, da upotrijebim eufemizam, čitamo sve manje. Čitanje je važno, a knjižnica je mjesto na kojem nam se upravo čitanjem otvaraju vrata u nebrojene svjetove
Piše: Gabrijela Jelenčić
Foto: privatna arhiva
11. studenoga 2025.
Hrvati čitaju manje nego ikad prije! Zanimljivo istraživanje o čitanju knjiga u Hrvatskoj koje je povodom manifestacije Noć knjige u travnju 2025. provela agencija Karika koja nedostaje ove je godine dalo zabrinjavajuće rezultate. Samo je 37 % ispitanika pročitalo barem jednu knjigu u proteklih godinu dana što je najniži postotak od 2011. godine, otkad se istraživanje provodi. Ovakav rezultat vrlo sigurno možemo pripisati popularizaciji umjetne inteligencije i razvitku tehnologije te nas to navodi da se zapitamo bliži li se kraj knjizi kakvu poznajemo.
O knjigama i (ne)čitanju
Danas se mnoge knjige mogu pronaći u digitalnom obliku, postoje audiozapisi, skraćene verzije… Često čujemo učenike, znam iz prve ruke, da su zadnju knjigu pročitali u osnovnoj školi i da od tada čitaju samo kratak sadržaj ili zamole „sveznajućeg robota” da im prepriča radnju knjige. To ne dovodi samo do posljedica za pojedinca već i za knjigu samu. Ako se ovakav negativan trend (ne)čitanja nastavi, knjige bi mogle sasvim izgubiti na vrijednosti. Nitko više neće htjeti imati knjigu u njezinu izvornom formatu, a kako današnje generacije brzo gube koncentraciju, neće više imati ni kapaciteta da pročitaju nešto što nije sažeto do krajnjih granica.
Mjesec hrvatske knjige / Digitalni promotivni materijali
Neki bi rekli da je digitaliziranje knjiga pokušaj da se knjige približe mlađim generacijama, no to samo pomaže umjetnoj inteligenciji da dobije podatke o toj knjizi. Uostalom, oni koji žele čitati knjige, čitaju ih u izvornom obliku iz jednostavnog razloga, a to je čarolija koju im tiskana knjiga pruža: miris stranica papira, šuškanje kada se stranica okreće i neprocjenjiv osjećaj zadovoljstva kada pročitanu knjigu s ponosom vraćaš u knjižnicu i posuđuješ novu.
Wix / Unutrašnjost knjižnice / Umirujući ugođaj u knjižnici
Knjižnice – oaze mira i tišine
Dan hrvatskih knjižnica obilježava se 11. studenoga. U Hrvatskoj ima oko 1700 različitih knjižnica. Doduše, statistike pokazuju da je samo 1,15 milijuna hrvatskoga stanovništva učlanjeno u knjižnice diljem Hrvatske. Priznajem, brojka nije malena, ali nije ni dovoljna. Knjižnice su mjesta u koja možeš besplatno u bilo kojem trenutku doći i posuditi knjigu, mjesta koja nam daju velike mogućnosti da otkrijemo nove autore ili žanrove, mjesta koja nam osiguravaju mir, tišinu i uživanje u čitanju. Sve su te odrednice u današnjem načinu života iznimno podcijenjene. Taj mali raj koji nam služi kao most za odlazak u jedan sasvim novi svijet osobno smatram od iznimne važnosti. Knjižnice omogućuju ljudima da iskuse čaroliju knjiga. A i sami zaposlenici iz pozadine samo pomažu pridonijeti književnoj bajci svojim preporukama i neumornim radom. Međutim, ti ljudi iz sjene napokon dobivaju svoj trenutak da zasjaju u jubilarnom tridesetom Mjesecu hrvatske knjige koji se, od 15. listopada do 15. studenoga, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, odvija pod sloganom „Odabrali knjižničari”.
Školski knjižničar - duša knjižnice
Dandanas još uvijek je prisutno mišljenje da knjižničari samo sjede, razdužuju i zadužuju knjige, no to je daleko od istine.
U razgovoru s knjižničarkom XVIII. gimnazije Blaženkom Čović i knjižničarkom Gimnazije Tituša Brezovačkog – Jadrankom Jurić i sama sam spoznala da knjige nisu jedina blagodat koju knjižnica krije, već da su to i sami knjižničari. Obje su knjižničarke navele da je rad u školskoj knjižnici izuzetno kreativan i ispunjajući posao.
Razduživanje knjiga tek je 10 % posla koji knjižničari trebaju obaviti. Oni nabavljaju knjige, katalogiziraju ih, surađuju s izdavačima i nastavnicima, sudjeluju u promidžbi knjižnice, organiziraju brojna kulturna događanja i projekte i time potiču učenike na uključivanje, surađuju s drugim knjižnicama, pripremaju izložbe. Mnogi knjižničari djeluju i kao posrednici. Kada prepoznaju nekoga s talentom, daju mu priliku da se pokaže.
Školski knjižničari također održavaju neke sate i time motiviraju učenike za čitanje. Oni su srce knjižnice bez kojeg knjižnica ne bi (o)živjela. Upravo u razgovoru s dvjema školskim knjižničarkama po prvi put sam vidjela sve dimenzije toga posla. Užitak s kojim su obje govorile o svakoj knjizi i njihov entuzijazam prešao je i na mene te sam htjela ostati tamo i pročitati svaku knjigu na policama naše školske knjižnice.
Wix / Inspirativna poruka o čitanju
Odabrale knjižničarke
Kada sam ih pitala za pet najboljih djela hrvatskih književnika, knjižničarka Čović pod iznimnim je pritiskom ipak navela svojih pet najdražih naslova, dok se knjižničarka Jurić bolje oduprla mom pritisku pa nisam uspjela izvući pet djela, ali je izdvojila omiljene autore: Enesa Kiševića, Moniku Herceg, Ivu Andrića, Mešu Selimovića i Miroslava Krležu.
Obje su se knjižničarke složile da je pitati knjižničara za najdražu knjigu isto što i pitati roditelja za najdraže dijete.
Pet najdražih romana - odabrala knjižničarka
1. Zemlja bez sutona – Marija Andrijašević
2. Mladenka kostonoga – Želimir Periš
3. Putujuće kazalište – Zoran Ferić
4. Crvena voda – Jurica Pavičić
5. Črna mati zemla – Kristian Novak
Wix / Knjižnica
Za knjižničarku Čović „knjižnica je srce škole”. Upravo je ona središte događanja, može se povezati sa svima i svi mogu, čak i ako ne vole čitati, pronaći nešto za sebe u njoj. Ona je veselo mjesto gdje učenici dolaze odmoriti, odigrati partiju šaha, dogovarati se za snimanje novoga filma, jesti bombone, a neki čak i odspavati u udobnom kutku. Knjižnica je i mjesto na kojemu se čuju mnoge tajne, no što se dogodi u knjižnici, ostaje u knjižnici.
S druge strane, knjižničarka Jurić navodi da je prostor u kojemu su smještene obje školske knjižnice niz godina bio samo skladište knjiga te da je ponosna na stanje u kojem je sada i na društvene mreže koje je oformila 2012. koje od tada pa do sada svjedoče sve što za nju predstavlja ova knjižnica. No, ističe da sve to ne bi bilo moguće da nije bilo učenika i profesora koji su dio tog trokuta jer knjižnica živi svoju struku kroz kolege i učenike koji to prepoznaju. Za knjižničarku Jurić knjižnica je malo gnijezdo gdje knjiga otvara vrata svijeta. No, naglašava da nije važna veličina prostora knjižnice, važan je čovjek koji unutra radi čuda. Rad u knjižnici doživljava kao veliku sreću i blagoslov jer već 40 godina radi posao koji voli.
Unsplash/ Ilustracija - srce knjige
Nevidljive niti
Okruženost knjigama predivan je dio njihova posla. Mnogo sam saznala u razgovoru s dvjema divnim knjižničarkama i dodala hrpu novih naslova na svoju već predugu listu za čitanje. U jednom trenutku našega razgovora knjižničarka Čović je rekla da misli da nismo mi ti koji pronalazimo knjige, već da knjige pronalaze nas. Možda je to i istina. Ali nakon istraživanja za ovaj članak shvatila sam da knjige ipak imaju malu pomoć pri tome da nas nađu, a to su upravo knjižničari koji vuku nevidljive niti za svojim stolom.