INTERVJU – PETRA GVERIĆ KATANA, nova profesorica hrvatskoga jezika u XVIII. gimnaziji
„Kad je izišao natječaj, jedva sam čekala da se prijavim i okušam sreću, premda sam tada imala dobar posao”
Razgovarali smo s profesoricom Petrom Gverić Katana o dosadašnjim radnim iskustvima, dojmovima o XVIII. gimnaziji te o djelima koja voli čitati
Piše: Eva Bebek
Foto: privatna arhiva
15. travnja 2025.
Je li Vam ovo prvi posao?
Uh, to bi doista bilo divno – da sam do četrdesetih samo ljenčarila! Dosad sam bila sve i svašta: radila sam kao lektorica i prevoditeljica na HRT-u, bila redaktorica u političkom tjedniku Globus, koordinatorica ureda za medije, profesorica hrvatskog jezika na sveučilištima u Poljskoj i Njemačkoj, organizatorica festivala, urednica knjiga u izdavaštvu… No rad u XVIII. gimnaziji na samom je vrhu popisa – i baš ono što sam poželjela.
Što vas je potaknulo da počnete raditi u školi i to baš u XVIII.?
U školstvu sam počela raditi još kao apsolventica hrvatskog jezika i književnosti. Meni su bile dvadeset dvije godine, a mojim učenicima tek nekoliko manje. To je bila moja prva luda školska vožnja: prvi maturalac (umalo me nisu utopili), prvi popravci (jao, jao!), prvi čitateljski klub, prve suze zbog rastanka… I svidjelo mi se. Između tog iskustva i XVIII. gimnazije broje se ta desetljeća različitih poslova, mnogih nevezanih uz podučavanje. Upravo su me takvi potaknuli da se vratim onome što najviše volim – radu s mladima. A XVIII. gimnaziju upoznala sam zahvaljujući jednoj Juliji, zbog koje sam ovamo često dolazila. Očarala me njezina razrednica, atmosfera škole, priredbe, predstave… Kad je izašao natječaj, jedva sam čekala da se prijavim i okušam sreću, premda sam tada imala dobar posao.
Kakav je Vaš dojam o školi, sviđa li Vam se?
Škola su – ponajprije – ljudi. Profesori XVIII. gimnazije nevjerojatno su zanimljivi, znatiželjni, otvoreni, srdačni. Ne mogu zamisliti bolji kolektiv. A učenici su sve ono što i trebaju biti: katkad živahni, poletni, katkad pospani, no uglavnom suradljivi i baš simpatična „raja“.
Vidite li se u ulozi profesorice do mirovine?
O, da. Apsolutno. Doduše, i nemam tako puno do penzije…😉
Koji Vam je najdraži dio posla?
Uh, teško pitanje. Ali mislim da mi je najdraže kad vidim da sam učenike zainteresirala, bilo to za jezik ili za književnost. Ili, pak, bilo koju temu o kojoj vole i žele raspravljati.
Privatna arhiva / Profesorica Gverić Katana i novinarka Eva Bebek
Imate li omiljeno književno djelo koje rado preporučujete učenicima?
Moja je velika ljubav britanski književnik Julian Barnes. Njegov roman Pretresanje jedan mi je od omiljenih, u prijevodu sjajne Lade Silađin. Zatim Francuz Daniel Pennac, sa svojim genijalnim zapletima u serijalu humoristično-kriminalističkih romana o šašavom Mallausseneu, u prijevodu ingeniozne Vlatke Valentić: Vila karabinka, Djevojčica sa žigicama… Onda Mađar Sándor Márai, primjerice, sa svojim mikropričama i esejima. Mogla bih tako do sutra…