
U PREVODILAČKOM RINGU
Radionica književnih prevoditelja s učenicima 18. gimnazije
„Počela sam objavljivati prijevode kad sam pročitala jednu briljantnu knjigu koju sam željela da i drugi ljudi pročitaju”
Piše: Lucia Sabljić, 3. razred
Foto: privatna arhiva
2. studenoga 2026.
Uzduž rovova, Berlinski bolero, Šišmiš, Žohari i Frankie samo su neka od brojnih stranih književnih djela koja su s njemačkoga, francuskoga i engleskoga jezika na hrvatski jezik preveli naši gosti Ana Nemec i Dalibor Joler.
Dva vrijedna člana Društva hrvatskih književnih prevodilaca 25. listopada 2026. održali su radionicu prevođenja ulomaka fantastičnoga romana Qwert, autora Waltera Moersa s njemačkoga na hrvatski jezik uz moderatoricu Laru Hölbling Matković.

U prevodilačkom ringu s Anom Nemec i Daliborom Jolerom
Neki učenici njemačkog jezika u našoj školi danas su saznali tko se krije iza poznatih djela prevedenih na hrvatski jezik koje svakodnevno čitamo, na koje se sve načine knjiga može prevesti, a nas je zanimalo koliko traje prevođenje jedne knjige te što o svom zanimanju kažu ovo dvoje zanimljivih književnih prevoditelja.
Koliko dugo učite njemački?
Ana Nemec: Njemački sam počela učiti u srednjoj školi i to u gimnaziji kao početnik. Nisam stvarno znala ništa, no jedna me profesorica koja je predavala napredni njemački uzela u svoju grupu i u četiri godine me dovoljno pripremila da s njime mogu ići na fakultet.
Dalibor Joler: Ja sam njemački počeo učiti u osnovnoj školi kao prvi strani jezik, a u srednjoj školi sam nastavio učiti francuski i engleski jezik. Tako da, njemački jezik učim od petog razreda osnovne škole i jako ga rano zavolio te sam ga kasnije i studirao.
Koliko traje prevođenje jedne knjige?
Ana Nemec: Za jednu knjigu od tristotinjak stranica mi treba 5 ili 6 mjeseci, s time da se ja ne žurim jer sam uz posao prevoditelja također profesorica na fakultetu.
Dalibor Joler: Trajanje prevođenja ne ovisi samo o broju stranica već i o zahtjevnosti i težini teksta. Ako je neka lakša literatura, onda se to relativno brzo prevodi, a ako je nešto zahtjevno za što treba mnogo istraživanja, onda se to prevodi vrlo sporo. Za djelo srednje težine koje otprilike ima 250 stranica treba oko 4 mjeseca.

Učenici 18. gimnazije na radionici s književnim prevoditeljima
Kako biste pripremili nekog tko želi postati prevoditelj?
Ana Nemec: Najčešće prevode oni koji su završili jezik, ali ima i onih koji promijene karijeru i vole jezike. To morate osjetiti i htjeti, morate biti pričljivi i kreativni.
Dalibor Joler: Savjet koji bih dao učenicima i mladim kolegama bi bio, osim svladavanja stranog jezika, čitanje na njihovom materinjem to jest, hrvatskom jeziku. Mnogi prevoditelji su zanemarili tu dimenziju obogaćivanja materinskog jezika.
Kako ste se odlučili za ovaj posao?
Ana Nemec: Moja mama je prevoditeljica, stoga sam uvijek bila okružena time. Na fakultetu sam isto stalno prevodila. Počela sam objavljivati prijevode kad sam pročitala jednu briljantnu knjigu koju sam željela da i drugi ljudi pročitaju.
Dalibor Joler: Odlučio sam se jer me već na kraju fakulteta to zanimalo. U srednjoj školi sam rado čitao lektire i počeo sam se diviti sjajnim prijevodima. Divio sam se prevoditeljima koji su na hrvatskom prekrasno uspjeli predočiti to što sam čitao. Sjećam se prijevoda Tonka Marojevića koje sam obožavao. Uvijek sam i ja želio prevoditi poput njih. Na fakultetu sam uskočio u te vode i sad sam tu.
Što najviše volite prevoditi?
Ana Nemec: Ne volim prevoditi pjesme, to je baš jedan poseban talent. Prevodila sam publicistiku; reportaže s ratišta, reportaže iz nekih drugih krajeva, na primjer Afganistana i Sirije, što me osobno zanima. Vidi se jasna razlika između toga i romana, ali mi odgovara oboje.
Dalibor Joler: Prevodio sam različite žanrove. Prevodio sam malo i poeziju što je jako izazovno, to volim. Prevodio sam i publicistiku i ona je jako uzbudljiva i izazovna jer se treba puno istraživati. Najradije prevodim beletristiku.
Specijalizira li se jedan prevoditelj za nekog autora to jest, prevodi li nekog autora uvijek isti prevoditelj?
Ana Nemec: Nepisano pravilo u Hrvatskoj je da, ako je jedan prevoditelj krenuo prevoditi jednog autora, da ta izdavačka kuća kupuje autorska prava iz izdavačke kuće iz druge zemlje i najčešće isti hrvatski prevoditelj prevodi istog stranog autora.
Dalibor Joler: Izdavači su skloni tome da ako jedan prevoditelj prevodi jednog autora da ga nastavi prevoditi. Ako se to ne dogodi, već se na neki način pitamo zašto.
Kako biste u 3 riječi opisali svoju karijeru?
Ana Nemec: Razvijena, perspektivna i plodonosna.
Dalibor Joler: Zanimljiva, dinamična i kreativna.
