INTERVJU – KIMI HUSAR, maturantica i filmska nada XVIII. gimnazije
„Treba mi vremena da razmislim jesam li uopće zadovoljna sa svime, ali mislim da sam naučila puno stvari iz ovoga ”
18. gimnazija prijavila se na javni poziv Hrvatskog audiovizualnog centra za poticanje rada školskih filmskih družina u prošloj školskoj godini te su joj dodijeljena sredstva za rad. To je bio pokretač za osnivanje filmske skupine, ali i za snimanje filma.
Novinarke Kreativnoga kaosa, Ines Kardum i Eva Bebek, razgovarale su s učenicom Kimi Husar koja je zaslužna za formiranje filmske skupine XVIII. gimnazije, i s profesoricom Čović koja je mentorica te iste skupine.
Razgovaraju i pišu: Ines Kardum i Eva Bebek
Fotografije: privatna arhiva
25. listopada 2025.
Privatna arhiva / Novinarke Kreativnoga kaosa s Kimi Husar
Po kojim si kriterijima tražila glumce?
Znala sam da Lovro iz naše generacije glumi, gledala sam ga u školskoj predstavi godinu ranije pa sam ga željela kao glavnog lika, a također sam i odabrala Emilly jer sam znala da se bavi glumom i već je nekoliko puta bila na Lidranu. Ostale glumce predložila je profesorica Čović. Većinom su glumili maturanti, a sudjelovao je i Juraj, učenik iz sadašnjeg 2. razreda.
Kakva je bila atmosfera na snimanju?
Slagali smo se i slušali su me. Većina su glumaca dečki, ali iznenadilo me da su me dosta slušali, mislila sam da će biti gotovo nemoguće, ali nije. Jedino im je bilo malo neugodno.
Koliko je trajala montaža?
Trajala je 2 tjedna.
Što ti se svidjelo kod snimanja a što ne?
Treba mi vremena da razmislim jesam li uopće zadovoljna sa svime, ali mislim da sam naučila puno stvari iz ovoga.
Odakle ti inspiracija?
Iskreno ni iz čega, zato i je bilo toliko teško. Imala sam inspiraciju za špicu na primjer, ali za većinu nisam, dosta sam toga mijenjala tijekom snimanja... Zanimljivo je da u jednom dijelu pišu tekstovi Dine Dvornika iz pjesme Hipnotiziran.
U trenutku kad ste se javili na javni poziv u našoj školi nije postojala filmska grupa. Kako to da ste se odlučili prijaviti?
Htjela sam snimiti film pa sam pitala profesoricu Čović možemo li osnovati filmsku grupu. Činilo mi kao dobra ideja da se javimo na taj javni poziv pa sam ga pokazala sam profesorici Čović i ona je to odobrila.
Je li uvjet u tom javnom pozivu bio snimanje filma?
Da, uvjet je bio osnovati filmsku skupinu i snimiti film.
O čemu je riječ u ovom filmu?
Film se zove Proces, a radi se tinejdžerima i emocijama, o svemu i ničemu. Film može biti o čemu god ljudi žele da bude, može se interpretirati na različite načine, ima otvorenu priču.
Privatna arhiva / Plakat za film Proces
Misliš li se baviti filmom i ubuduće?
Da, planiram studirati režiju na akademiji i možda negdje vani.
Zašto voliš filmove, misliš li da je važan kao medij?
Oduvijek ih gledam i volim. Voljela bih ništa ne raditi u životu, ali moram nešto pa su filmovi druga najbolja stvar nakon ne rađenja ničega. Nisam sigurna koliki značaj imaju kao medij. Za mene velik.
Privatna arhiva / Snimanje filma Proces
Razgovarale smo i s profesoricom Čović, voditeljicom filmske grupe.
Kako se filmska skupina uopće osnovala?
Školska filmska skupina osnovana je na poticaj učenice Kimi Husar koja je jednog dana došla s idejom da mi u školi trebamo imati filmsku skupinu. Pristala sam je voditi iako sam upozorila Kimi da ne znam gotovo ništa o filmu, ali Kimi je bila dovoljno samouvjerena i rekla da ona zna, ali da joj treba podrška. Mislim da je naša dužnost kao nastavnika i pedagoga podržati učenike koji imaju ideje i žele nešto dodatno raditi. Ovdje moram istaknuti i našeg ravnatelja koji uvijek podrži nove ideje i bez čije podrške ne bi bilo moguće pokretati nove aktivnosti u školi.
Nakon par dana Kimi je došla s prijedlogom da se prijavimo na javni poziv Hrvatskog filmskog saveza i Hrvatskog audiovizualnog centra za poticanje rada školskih filmskih skupina. S obzirom na to da smo mi našu skupinu tek osnovali, nisam gajila prevelike nade u vezi javnog poziva, ali smo ipak odlučile pokušati. Pozvala sam u pomoć profesoricu Petru Gerić Katana koja je odmah pristala da se zajedno upustimo u filmsku avanturu. Zajedno smo napisale prijavu i zapravo već nakon par tjedana dobili rezultate prijave i vidjeli da su nam dodijelili vrlo lijepu potporu za rad. Budući da se već bližio kraj nastavne godine, htjeli smo što više toga napraviti prije kraja.
Kimi je napisala scenarij i osmislila film tako da je to bila u potpunosti njezina ideja, ali joj je trebala pomoć s organizacijom snimanja u smislu nalaženja drugih glumaca, prostora, dozvola i sl. što je bila uloga nas profesorica. Kimi je u startu znala za koga želi za glavne uloge, a to su bili Lovro i Emilly koji su odmah pristali, a nakon toga smo vrbovale sve ostale glumce i svi su se zapravo dosta rado odazvali. Naravno, kako je već bio kraj školske godine nismo stigli sve dovršiti pa je tako završni dio snimanja obavljen krajem devetog mjeseca.
Privatna arhiva / Profesorica Čović na potpisivanju ugovora s HAVC-om
Kako se Kimi snašla u ulozi redateljice?
Kimi je odradila stvarno zahtjevan posao i imala je snažan autoritet tijekom snimanja. Svi su glumci slušali njezine upute što je pokazalo da ima potencijala jednog dana stvarno biti jako dobra redateljica. Ja mogu reći da sam se jako lijepo zabavila s njima na snimanju, bile je smiješnih i zabavnih situacija, svi su se lijepo družili i to je možda najljepši dio. Zato smo jako zahvalni Hrvatskom filmskom savezu i Hrvatskom audiovizualnom centru zato što su nam dodijelili novčana sredstva od kojih smo kupili filmsku i tehničku opremu koja će nam omogućiti snimanje filmova i u budućnosti. Dodatno smo im zahvalni jer su nas svojim javnim pozivom potaknuli da uopće i osnujemo filmsku skupinu.
Privatna arhiva / Profesorice Čović i Gverić Katana u Puli na Školi medijske kulture
Kako je Vama bilo voditi filmsku skupinu?
Voditi bilo koju skupinu je zahtjevno u smislu organizacije, problema s vremenom i pretrpanim rasporedima učenika, prostornim problemima i sl. Konkretno nam je s filmskom skupinom bio problem jer o filmu na znamo dovoljno. Zato smo kolegica Gverić Katana i ja smatrale da moramo učiniti sve što je u našoj moći da naučimo što više pa smo krajem kolovoza pohađale Školu medijske kulture ,,Dr. Ante Peterlić'' koja se održavala u Puli. To je bila 27. Škola medijske kulture koju organizira Hrvatski filmski savez i Hrvatski audiovizualni centar i moram reći da je to bila stvarno sjajna edukacija! Mi smo konkretno pohađale radionicu igranog filma kojoj je voditelj bio Marko Bičanić, mladi filmski redatelj od kojeg smo stvarno puno naučili! Radili smo od jutra do kasno popodne i prošli smo cijeli filmski proces, od ideja, pisanja scenarija, odabira lokacije za snimanje, snimanja, montaže... Rezultat rada je kratkometražni igrani film ''Klupica'' koji je, zajedno s filmovima s ostalih radionica, prikazan u pulskom kinu Vali posljednje večeri Škole. Mislim da je Škola medijske kulture zaista sjajna edukacija i preporučila bih je svim nastavnicima i stručnim suradnicima koji žele voditi izvannastavne aktivnosti povezane s različitim medijima. Program Škole je zahtjevan, ali je zabavan i kreativan i puno se toga nauči.