Intervju s ravnateljicom Irenom Vajdovčić
Biti usamljeni borac
„Mislila sam da je to sve nekako jednostavnije, da imate veću podršku grada i ministarstva. Međutim, onda vidite da ste sami, da ste, što Nijemci kažu „usamljeni borac“... Ravnatelj je taj koji odgovara za sve.”
Razgovara i piše: Lana Uzelac
15. veljače 2023.
Prije 20 godina naša ravnateljica Irena Vajdovčić preuzela je XVIII. gimnaziju u svoje ruke. Zamislimo scenarij: 2003. je godina i XVIII. gimnazija ima loše upise, tri odjeljenja, slabiji izbor fakultativnih aktivnosti i istu adresu. Tadašnja 45-godišnja profesorica njemačkoga jezika i književnosti te fonetike Irena Vajdovčić odlučuje prihvatiti izazov i postati ravnateljicom jezične gimnazije u Zagrebu.
Marija Oroz / Irena Vajdovčić i Lana Uzelac
Pogled u prošlost
Poštovana ravnateljice Vajdovčić, zahvaljujem Vam što ste pristali na razgovor povodom Vašega odlaska u mirovinu.
Na mrežnim stranicama Škole stoji podatak da ste peta ravnateljica XVIII. gimnazije nakon njezina izdvajanja iz Obrazovnoga centra za jezike. Tu ste dužnost obnašali od 12. srpnja 2003. godine, gotovo punih dvadeset godina! Je li to rijetkost u našem školstvu? Da ravnatelj ima tako dug staž?
Nije rijetkost. Ima nekoliko ravnatelja koji su i više od 20, čak i 30 godina ravnatelji, ima i onih koji su možda samo jedan mandat na mjestu ravnatelja, ali i onih koji, na žalost, nakon godinu dana odustanu. Što reći, bila sam u ono vrijeme najmlađa ravnateljica u Zagrebu sa 45 godina, a sada ima i puno mlađih ravnatelja od mene kada sam počinjala.
Što ste naučili tijekom Vašeg radnog staža kao ravnateljice? Je li Vas položaj na kojem ste bili promijenio? Kako je to utjecalo na Vaš život?
To je teško pitanje.
To je sasvim nešto drugo nego kad ste u nastavi. Moram priznati da ja obožavam nastavu, no ovo je za mene bio izazov. Kada sam došla na ovo radno mjesto, imali smo jako loše upise, čak smo imali jedno razredno odjeljenje manje i mislila sam da možda nešto mogu napraviti s obzirom na to da smo mi jezična gimnazija, a ja sam profesor njemačkoga jezika. Također imamo i dvojezičnu nastavu na njemačkom i francuskom jeziku pa sam mislila da tu mogu nešto svoga dati, unijeti; raditi na projektima s inozemstvom, na dvojezičnoj nastavi koju treba još usavršiti, zaposliti još profesora da bi učenici imali i druge predmete na stranim jezicima.
Kada pogledate unatrag, jeste li zadovoljni načinom na koji se razvijala XVIII. gimnazija?
I jesam i nisam. Mislim da smo mogli puno više postići da smo imali vlastiti prostor, pogotovo što se tiče fakultativne nastave jer smo jako ograničeni što se tiče prostora. Mislim da smo mogli još uvesti poduzetništvo, građanski odgoj, neke sportske aktivnosti, no to će biti teško uvesti dokle god nemamo osiguran vlastiti prostor. XVIII. gimnaziji već 30 godina obećavaju vlastiti prostor i ja sam već dva puta potpisivala ugovore za preseljenje naše škole iz Mesićeve u Vlašku ulicu, jednom kod ministra Primorca, a jednom kod ministra Fuchsa (u njegovu prvom mandatu, op.a)
Možete li reći kakva je trenutačna situacija? Ima li nade da će XVIII. gimnazija napokon dobiti vlastiti prostor?
Nada postoji. Međutim, mi smo nedavno imali potres i ima dosta škola koje su još u obnovi te mislim da prvo treba te škole riješiti, a da će onda vjerojatno doći i XVIII. gimnazija na red. Doduše, saznali smo sada još da ima nekih imovinsko-pravnih problema koje također treba riješiti. Vjerujem da bismo možda za nekih pet godina mi bili na redu jer čekamo više od 30 godina da dobijemo svoj zasluženi prostor. Škola bi se trebala graditi u Vlaškoj ulici, u prostoru bivše vojne bolnice. Tamo su već dvije škole, a predviđeno je da se za našu školu sagradi nova zgrada.
Marija Oroz / Irena Vajdovčić u uredu
Arhiva Kreativni kaos / zgrada u Mesićevoj
Arhiva Kreativni kaos / Vlaška 87
Koja biste ključna postignuća XVIII. gimnazije izdvojili iz Vaših mandata? Na što ste ponosni?
Kao što sam na početku već rekla, imali smo problema s upisima, a tih problema više nemamo. Čak smo jedne školske godine imali upisano jedno razredno odjeljenje više.
Dvojezična nastava na njemačkom i francuskom jeziku razvila se tijekom godina, uveli smo još nekoliko predmeta koje učenici imaju na stranim jezicima, a također smo uveli i različite fakultativne nastave, sve u skladu s prostornim mogućnostima.
Žalite li za nečim? Biste li promijenili neku svoju odluku ili postupili drukčije u nekoj situaciji?
Ovo je jako teško pitanje. Mislim da ne. Teško je donositi neke odluke kad su vam ruke vezane. Na početku, kad sam postala ravnateljica, nisam znala koliko će biti ograničenja, zakonskih, prostornih i kadrovskih tako da mislim da sam postigla maksimalno koliko se moglo u određenim uvjetima.
Arhiva XVIII. gimnazija / Irena Vajdovčić
A kakva ste očekivanja imali?
Mislila sam da je to sve nekako jednostavnije, da imate puno veću podršku od grada, od ministarstva, no onda shvatite da ste ono što Nijemci kažu, der Einzelkämpfer, usamljeni borac, da snosite odgovornost za sve. Može vas kolektiv podržati, ali ravnatelj je taj koji odgovara apsolutno za sve.
Pogled u sadašnjost
Prema Vašem mišljenju, što najviše privlači učenike u našu gimnaziju?
Mislim da su to jezici. Mi zaista imamo jako, jako kvalitetne profesore jezika, a učenici to znaju cijeniti. To se po Zagrebu zna koja je škola u kojem području najbolja, odnosno najjača.
Mislim da je jezik je jako važan. Geslo je naše škole Quot linguas calles, tot homines vales, odnosno Koliko jezika znaš, toliko ljudi vrijediš. Jezične će kompetencije biti izrazito važne nakon studija, kada ćete se zapošljavati jer engleski jezik gotovo svi znaju, a njemački, francuski, talijanski i španjolski ne uče se tako kvalitetno kao što je slučaj u jezičnoj gimnaziji. Evo samo jedan primjer: moja je kći završila pravni fakultet, ali ima odlično znanje njemačkoga jezika i nakon studija je odmah dobila posao u odvjetništvu zahvaljujući njemačkom jeziku jer je to odvjetništvo radilo isključivo sa stanovnicima njemačkoga govornog područja.
Vaša je kći završila XVIII. gimnaziju?
Nije. (smijeh). Završila je također jezičnu gimnaziju, ali XVI. Nije htjela tamo gdje je mama i mislim da je to bila pametna odluka. (smijeh).
Zamislite da opet upisujete srednju školu. Kakav bi dojam na Vas ostavila XVIII. gimnazija i zašto biste je odabrali uz neke druge srednje škole?
Odabrala bih XVIII. gimnaziju zbog učenja jezika, zbog kvalitetnih profesora, zbog toga što smo mi mala škola (trenutno imamo 367 učenika) i učenik ovdje nije broj jer zaista poznajemo svakoga učenika i možemo mu se posvetiti. Ako se pojavi neki problem, naša stručno-razvojna služba brzo reagira, a mislim da je to jako važno, pogotovo u današnje vrijeme. I mislim da se naši učenici u našoj školi osjećaju dobro, a to je također vrlo važno!
Ove godine je bilo malo dvojezičara Nijemaca. Treba li se tu nešto mijenjati? Kakva je budućnost dvojezičnog programa?
Jako nas je iznenadilo to jer uvijek imamo jako puno dvojezičara Nijemaca, čak i ispod crte koji čekaju da bi se mogli upisati. Iskreno, ne znam. Mogu samo pretpostaviti da je možda razlog tome to što je kolegica koja predaje fiziku i kemiju na njemačkom jeziku na porodiljnom pa su možda roditelji mislili da neće biti dvojezične nastave iz kemije i fizike. Ali sam uspjela dogovoriti s njemačkom školom, s Eurocampusom, da nam posude profesora Teweldea za fiziku i oni ga financiraju, a došla je kolegica Rosmar koja predaje kemiju na njemačkom.
U anketi koju su s učenicima prvih razreda provele novinarke Kreativnoga kaosa na početku ove školske godine doznali smo, između ostaloga, da učenici od XVIII. gimnazije očekuju dobru pripremu za maturu, dobru zabavu i druženje, više izleta i mogućnost boljeg učenja jezika poput francuskog ili njemačkog. Mislite li da su se na primjeru prijašnjih generacija ispunila ta očekivanja i čija je to (većinska) zasluga?
Mi u školi nudimo pripremu za državnu maturu iz hrvatskoga jezika, matematike, također održavaju se pripreme iz likovne umjetnosti, psihologije, njemačkoga jezika, ali sve to ovisi o tome koliko će učenik nastavu shvatiti ozbiljno, koliko će se učenik angažirati.
Tako je i sa zabavom i druženjem - to puno ovisi i o vama samima, kako se osjećate u razredu, hoćete li se družiti. Što se tiče izleta - mislim da naša škola nudi dosta izleta. Projekti su, kao i izleti, u vrijeme pandemije koronavirusa malo stali, ali sad to pokušavamo nadoknaditi. Što se jezika tiče, mislim da naša škola zadovoljava sva očekivanja. Naše profesore njemačkoga i francuskoga jezika podržavaju i francuska lektorica te njemački lektor.
Govorile smo o fakultativnim aktivnostima koje se nude učenicima naše škole. Zašto mislite da su poduzetništvo i građanski odgoj predmeti koje bi učenici trebali imati u ponudi fakultativnih predmeta?
Smatram da je poduzetništvo u današnjem svijetu jako važno. Kad se jednoga dana možda naši učenici upuste u poduzetničke vode, važno je da budu samostalni i spremni. Novi ravnatelj ima puno dobrih ideja pa će možda doći poduzetništvo s teorijom i praksom u našu školu, naravno, ako će se uspjeti pronaći prostor.
Što Vas je inspiriralo na uvođenje nagradnih izleta kao mjere protiv markiranja?
Nije to samo mjera protiv markiranja, to je i nagrada učenicima koji imaju odličan uspjeh, koji su se dodatno angažirali za školu. Smatram da nije dovoljno samo usmeno pohvaliti učenike, nego mislim da su stvarno zaslužili da malo uživaju i da se malo opuste i druže na besplatnom nagradnom izletu.
Prema Vašem znanju, uspijevaju li učenici upisati željene fakultete nakon završene XVIII. gimnazije?
Većina naših učenika upisuje društveno-humanističke fakultete, velik broj njih odlazi u njemačko ili francusko govorno područje studirati, sad je Nizozemska jako popularna, a neki se zaposle. Mislim da većina njih ipak ostvari svoje želje.
Privatna arhiva / Poklon učenika 4. d razreda ravnateljici Ireni Vajdovčić na završetku njihova školovanja
Pogled u budućnost
Nedavno su provedeni izbori za novoga ravnatelja. Na Vaše mjesto kao ravnatelj dolazi profesor Hermenegildo Gall. Što biste mu savjetovali? Koja su Vaša očekivanja od budućeg ravnatelja?
Prvo bih htjela reći da školu predajem u odlične ruke! Kolega Gall vrlo je strpljiva i staložena osoba koja je i vrstan profesor i koja voli rad s učenicima. Ima puno dobrih ideja.
Savjetovala bih mu da se oboruža strpljenjem, koje on već i ima. Naglasila bih da je odgovornost uvijek na ravnatelju te da, prije donošenja odluke, treba prespavati.
Želim mu sve najbolje i vjerujem da će škola ići u dobrom smjeru, s novim idejama i projektima.
Što biste poručili svojim kolegama, profesorima?
Profesorima bih poručila da i dalje rade s puno entuzijazma i angažmana kako bi ostvarivali zapažene odgojno-obrazovne rezultate te da surađuju s novim ravnateljem i budu mu od pomoći.
Arhiva XVIII. gimnazija / Ravnateljica na dodjeli svjedodžbi
Imate li neku poruku za učenike XVIII. gimnazije?
Ovo mi je pitanje bilo postavljeno i prije dvadeset godina u razgovoru s novinarkama naše škole. :)
Moje su geslo oduvijek bila tri njemačka modalna glagola: ich kann – mogu, ich will – hoću, ich muss - moram jer mislim da u životu možete sve postići ako želite, ako hoćete i ako vidite da morate. Znanje je moć makar danas često vidite suprotno u medijima. Ono što vi naučite, ostat će vam za cijeli život. Poručila bih vam da učite za sebe, ne za druge. Manje koristite mobitele, družite se, bavite se sportom!
Poštovana ravnateljice, hvala Vam na intervjuu. Želimo vam sve najbolje!