Umijeće govorenja u Osamnaestoj gimnaziji
Profesorica Dvoršćak već dugi niz godina provodi nastavu govorništva u našoj školi kroz fakultativnu nastavu retorike.
Povodom obilježavanja pedesete obljetnice postojanja Odsjeka za fonetiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu profesorica Dvoršćak bila je počašćena pozivom na svečanu sjednicu Odsjeka te je primila zahvalnicu za izniman doprinos razvoju nastavne i istraživačke djelatnosti.
Zahvalnica je dodijeljena i 18. gimnaziji!
Dodijeljeno priznanje radu profesorice Dvoršćak potaknulo nas je da porazgovaramo s njom o samoj retorici, motivaciji za osmišljavanje nastave te o Tribini 18.
zahvalnica 18. gimnaziji
Kako se definira retorika?
Najkraća definicija retorike je umijeće govorenja. To je stara antička definicija jer se retorika zapravo razvila u antici. Retoriku prevodimo hrvatskom riječi govorništvo. Dakle, retorika se bavi javnim govorima, govorima koji se odvijaju u nekom prostoru. To je vještina koja nam pomaže misli i stavove lijepo oblikovati tako da drugima budu razumljivi i uhu ugodni, time nas drugi bolje razumiju. Uči nas kako argumentirati, tj. obraniti se i dokazati ispravnost svojih stavova, kako sudjelovati u nastavi te kako prepoznati argumente drugih i uvažavati tuđa mišljenja.
Što Vas je potaknulo da se bavite retorikom?
To je jedna od ključnih vještina za bilo koga, a pogotovo za buduće akademske građane. Ta vještina nam je potrebna u svim područja našeg života, i u privatnom i u službenom. Važna je za bilo koje zanimanje koje odaberemo u životu.
Važno je da mi lijepo govorimo te da znamo razumjeti poruke koje drugi šalju nama. To je važno za mlade koji će jednog dana biti glasači; da mogu sudjelovati u političkom životu i općenito da mogu primati poruke iz medija koje moraju kritički iščitavati i promišljati njihovu valjanost.
Smatrate li retoriku teškom?
Ne smatram jer retorika nema sadržaj koji trebamo usvojiti, npr. ne pišemo testove, to nije nekakvo znanje koje vi morate skupiti ili naučiti. To je vještina koja se razvija vježbanjem i praćenjem razvoja učenika. Taj se razvoj događa postepeno, bez prisile i učenja napamet, dakle kroz vježbu, zajedničke razgovore i samostalne zadatke.
Biste li preporučili taj posao i nastavu drugima?
Posao apsolutno! To je jedan vrlo kreativan način rada koji svima nama nastavnicima vjerojatno nedostaje u ovim nekim zadanim okvirima. Ali i nastavu bih svakako preporučila. Retorika je dobra i za one koji govore previše da bi ih se naučilo govoriti manje i razumljivije, i za one koji govore manje da progovore i pričaju više.
Što je Tribina 18?
Tribina 18 jedan je dio retoričke grupe gdje učenici zapravo sami, uz moje smjernice, osmišljavaju temu o kojoj će se govoriti na tribini, sastavljaju sinopsis, biraju i pozivaju goste, kontaktiraju s medijima i sl. Cijela je organizacija na njima te tako razvijaju veliku samostalnost i koriste svoje retoričke vještine.
Održali smo do sada desetak tribina, imali smo jako zanimljive teme: od građanske aktivnosti mladih u društvu do nasilja među mladima pa čak smo se dotakli i stupanja u seksualne odnose. Dakle, ne bojimo se govoriti o temama koje mlade zanimaju i zato Tribina uvijek bude dobro posjećena, ponekad se još i danima po školi priča i nastavlja rasprava započeta na Tribini.
plakati za Tribinu 18
Gabriela Antunović