KAZALIŠNA KRITIKA
SHAKEspeare na EXit
Predstava koja pokazuje da Shakespeare i danas može biti razumljiv, zanimljiv i duhovit
Piše: Leona Župan, 3. razred
Foto: @Teatar Exit
Ilustracije: Karlo Grgić, 3. razred
12. listopada 2026.
Kada čujemo Shakespeareovo ime, većina nas vjerojatno prvo pomisli na lektire, tragedije, stare tekstove i jezik koji ponekad nije lako razumjeti.
Predstava SHAKEspeare na EXit koju smo gledali u Teatru EXIT bila mi je zanimljiva prvenstveno zato što Shakespeareu pristupa na potpuno drukčiji način od školskog. Umjesto da nam samo prepričava Shakespeareove drame, ova se predstava šali na račun njegovih djela.
Logo Teatra EXIT
Predstavu je režirao Matko Raguž, a dramaturgiju potpisuje Pavlica Bajsić. U predstavi sudjeluju samo tri glumca, Živko Anočić, Marko Makovičić i Domagoj Ivanković, što mi je bilo posebno zanimljivo jer kroz cijelu predstavu glume brojne različite uloge.
Zbog toga se često događa da jedan glumac u jednom trenutku glumi jednu osobu, a već nekoliko sekundi kasnije potpuno drugi lik. Promjena se nekad napravi samo glasom, pokretom ili izrazom lica i upravo se zbog toga vidi koliko gluma zapravo ovisi o samom glumcu, a ne samo o scenografiji i kostimima.
Domagoj Ivanković, Živko Anočić, Marko Makovičić
Posebno mi je zanimljiv bio odnos predstave prema samoj glumi. Često ne gledamo samo likove, nego zapravo gledamo glumce kako glume. Vidimo njihove promjene, način na koji ulaze u određeni lik i kako ga napuštaju. Zbog toga se nekoliko puta gotovo izgubi granica između glumca i lika. Istovremeno znamo da gledamo predstavu, ali se možemo uživjeti u scenu.
Jedna od prvih stvari koja mi je bila zanimljiva jest način na koji predstava uopće pokušava „riješiti“ problem Shakespeareova ogromna opusa. Shakespeare je napisao velik broj drama i nemoguće ih je sve prikazati na klasičan način u jednoj predstavi. Pojavljuju se poznati likovi, situacije i motivi iz njegovih drama, ali oni nisu prikazani onako kako bismo ih možda očekivali. Sve je ubrzano, kaotično i često namjerno pretjerano. Upravo mi je taj humor bio jedan od najboljih dijelova predstave.
Ipak, iza tog humora ostaju iste teme koje nalazimo i u Shakespeareovim izvornim djelima. Ljubav, ljubomora, osveta, smrt, moć, izdaja i ljudska potreba da nešto dobijemo ili zadržimo pojavljuju se kroz različite likove i situacije. Shakespearova djela nisu zastarjela. Ljudi se i danas zaljubljuju, svađaju, ljubomorni su, osvećuju se i donose loše odluke zbog svojih osjećaja. Upravo to je jedan od razloga zbog kojeg se Shakespeareova djela smatraju klasicima, bez obzira na to koliko im je godina.
Scena iz predstave - Romeo i Julija, ilustracija smrti zbog ljubavi
Scena iz predstave - Hamlet s lubanjom
Lubanja
Na tim dijelovima sam odmah povezala predstavu s Hamletovim savjetima glumcima u tragediji. Hamlet glumcima govori kako bi trebali glumiti i upozorava ih da ne pretjeruju u izražavanju emocija. Važno mu je da njihova gluma bude prirodna i uvjerljiva, a ne prenaglašena i usmjerena samo na pokazivanje osjećaja. Zanimljivo mi je bilo primijetiti koliko se neke od tih ideja mogu prepoznati i u ovoj predstavi, iako se njezini glumci ponekad namjerno služe upravo pretjerivanjem kako bi postigli komičan učinak.
Vječno pitanje - Biti ili ne biti?
Predstava ne ovisi o velikoj scenografiji. Budući da na pozornici nema velikog broja glumaca, sve se temelji na njihovoj sposobnosti da prostor pretvore u nešto drugo. Promjenom položaja tijela, pokreta ili glasa mogu stvoriti potpuno novu situaciju. Mislim da je to posebno dobro funkcioniralo zato što je predstava dosta brza. Nema puno vremena za dugo zadržavanje na jednoj sceni.
Važno je naglasiti da predstava nije napravljena samo za one koji dobro poznaju Shakespeareova djela. Naravno, ako prepoznajemo neki lik ili situaciju, šale će nam vjerojatno biti smješnije. Ali čak i ako ne znamo sve njegove drame, možemo pratiti predstavu kroz odnose između likova i kroz sam način glume. Zbog toga mi se čini kao dobar način da se Shakespeare približi nekome kome je inače prilično težak ili dosadan.
Predstava je dobar primjer prikaza klasičnog djela na suvremen način, bez gubljenja važnosti. Posebno mi je drago što smo ovu predstavu gledali nakon analize lektire i razgovora o Hamletovim uputama glumcima. Kada se te dvije stvari usporede, puno se bolje vidi koliko je Shakespeare zapravo razmišljao o samom kazalištu i glumi.
Nakon predstave, Shakespeare mi se čini puno manje udaljen od nas. Problemi o kojima piše nisu toliko različiti od onih koje imamo danas. Ta je suvremenost razlog zbog kojeg ga još uvijek gledamo u kazalištima. Ova predstava pokazala je da Shakespeare i danas može biti razumljiv, zanimljiv i duhovit. Prošlo je više od četiri stoljeća, a njegove riječi još uvijek govore o nama.