Sve o muškarcima
Bili smo na pretpremijeri predstave i razgovarali s autorom, redateljicom i glumcima.
Nakon uspješne predstave Sve o ženama dvojac Miro i Mladena Gavran ponovno je udružio snage uprizorivši Sve o muškarcima. Petnaestak učenika naše škole u pratnji profesorice Glavaš početkom travnja gledalo je pretpremijeru predstave u organizaciji Teatra Gavran održanoj u Centru za kulturu i informacije Maksimir.
Nakon predstave učenici su imali priliku razgovarati s autorom dramskoga teksta, Mirom Gavranom, redateljicom predstave Mladenom Gavran, kostimografkinjom Danicom Dedijer, scenografkinjom Dinkom Jeričević te glumcima Vedranom Komeričkim, Tomislavom Krstanovićem i Radom Radolovićem koje su mogli pitati što god ih je zanimalo o nastajanju predstave, izazovima s kojima su se suočavali i podijeliti s njima svoje dojmove o predstavi i njezinoj tematici. A moramo reći da je predstava naišla na oduševljenje među publikom.
Glumačka postava s autorom teksta Mirom Gavranom (foto J.Glavaš)
Glumci o ulogama
Dva mjeseca truda i rada na postavljanju dramskoga teksta na pozornicu isplatilo se. Glumci Vedran Komerički, Tomislav Krstanovic i Rade Radolović bili su izabrani od ukupno 25 kandidata. Tražili su se odlični glumci za zahtjevne uloge kojih je bilo mnogo, a u kojima su morali biti energični te brzi kako bi se u samo nekoliko trenutaka uspjeli preobući i u potpunosti preobraziti svoje “maske” za izvedbu drugih uloga, a također su morali mijenjati i scenografiju. Naime, tri su glumca, a svaki igra po nekoliko uloga.
Redateljica Mladena Gavran pohvalila je glumce rekavši da su oni sve to vrlo brzo savladali "jer su talentirani i sve mogu" te da će predstava svakom izvedbom biti sve bolja i bolja.
Na pitanja iz publike rado su odgovarali.
Prvo je bilo koja im je najteža uloga na što je Vedran odgovorio: “Ništa nije bilo teško, ali najteže je bilo raditi prijatelje koji nose cijelu predstavu, teško se sakriti iza maske, to je najbliža uloga vama”.
Plakat za predstavu (preuzeto s mrežnih stranica Teatra GAVRAN)
Plakat za predstavu
(preuzeto s mrežnih stranica Teatra GAVRAN)
“Najteže mi je bilo glumiti odvjetnika tj. scenu u teretani jer je ondje najmanja maska tj. transformacija, barem sam tako mislio, dok mi je glumiti homoseksualca Roberta bilo najzabavnije jer sam je doživio kao najrazigraniju”, izjavio nam je Rade, a s njim se složio i Tomislav. Autor teksta osobito je zadovoljan pričom o ocu i sinu jer su je učinili uvjerljivom, prenijeli su emocije publici.
Miro Gavran smatra da je trajanje predstave od jedan sat i 22 minute idealno jer kaže da nas je sve odgojio film koji u sat i pol ispriča priču od čovjekova rođenja do smrti, više gledamo filmove nego što idemo u kazalište, pa ni predstave ne mogu trajati tri sata.
Na temelju priča o muškarcima koje su nastale prije 14 godina nastala je kazališna predstava, ali nam je priznao da priča o homoseksualcima nije bila dio originalnoga teksta nego je naknadno napisana na nagovor i poticaj Mladene Gavran. Iako se gospodin Gavran nećkao tvrdeći da nije stručnjak za tu temu, na kraju je ipak pristao i napisao i tu priču. “Beskrajno sam zahvalan Mladeni jer bi bez priče o homoseksualcima falilo ono nešto. Lijepo je prikazati većinu odnosa među muškarcima, obiteljski, prijateljski, pa i ovaj homoseksualni”, otkrio nam je Miro Gavran.
Autor teksta o predstavi
U Pragu Sve o muškarcima više od 500 puta!
Na pitanje jednoga učenika zašto je trebalo toliko vremena da se stavi na pozornicu tekst, odgovorio je Miro Gavran.
“Predstava je praizvedena u Slovačkoj, dvije je godine igrala hrvatska verzija, onda je išlo to od Rio de Janeira, Moskve, Krakowa, u Pragu je bila petstota izvedba prošle godine. Kako smo prošle godine igrali novu varijantu Sve o ženama, Mladena je pomislila da bi bilo dobro da sada krenemo i s muškarcima da ljudi mogu usporediti te dvije, tako reći blizanačke predstave Sve o ženama i Sve o muškarcima. Volim raditi duologije. Tako smo prije toga imali Sladoled o majci i kćeri i Pivo o ocu i sinu.“
Također je naglasio da često kao redatelje uzima glumce jer je to zahvalno osobito za komorne predstave s malo lica u kojima se velika pozornost stavlja upravo na samoga glumca.
Kostimografski i scenografski izazovi
Na pitanje glumcima je li postojao prostor za improvizaciju ili su se isključivo morali držati teksta, odgovorili su nam da su se naravno držali teksta, ali da su neke fore nastale tijekom čitaćih proba. Onda se usuglase svi i nakon toga više nema improvizacija.
Kostimografkinja Danica Dedijer rekla je da su ovakve predstave morā za kostimografe jer je svaki kostim trebao biti vezan za scenu koja dolazi i za scenu prije, te su se trebale koristiti neutralne boje, a kostimi su morali biti jednostavni i funkcionalni kako bi se glumci stigli presvući u nekoliko trenutaka.
S obzirom na to da je predstava gostujuća, to je stvorilo dodatne izazove za scenografkinju Dinku Jeričević jer scenografija mora moći biti postavljena na različite vrste pozornica te također mora biti takva da je sami glumci lako preobraze za svaku novu scenu.
Plakat za predstavu
(preuzeto s mrežnih stranica Teatra GAVRAN)
Nakon uspješnih ljetnih gostovanja diljem Lijepe Naše, zagrebačke izvedbe počele su krajem rujna u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Svakako preporučujemo da pogledate ovu osvježavajuću predstavu koja vrlo zorno prikazuje različite odnose među muškarcima u kojima svi mogu pronaći nešto za sebe.
Lara Kontent