Ulični fajter Mile Mrvalj
Na poziv knjižničara naše škole, Vedrana Peruničića, rado se odazvao i učenicima ispričao svoju priču gospodin Mile Mrvalj, bivši beskućnik.
U srijedu, 14. studenog 2018. godine, novinarke Kreativnoga kaosa uz odabrane učenike svih razreda naše škole prisustvovale su predavanju predsjednika humanitarne udruge Fajter i bivšeg beskućnika. Gospodin Mile govorio je o beskućništvu, ispričavši nam svoju životnu priču jer je i sam bio beskućnik, a mi je prenosimo vama.
„Svinja u Teheranu“
Mile je došao je iz Sarajeva gdje je završio Školu primijenjene umjetnosti te je posjedovao likovnu galeriju (koja je propala), no u Hrvatsku je došao zbog rata. U Bosni i Hercegovini bio je u nacionalnoj manjini: bio je Hrvat i još k tome katolik, a sam kaže da se osjećao kao „svinja u Teheranu.“ (svinja u Teheranu – usporedba kojom se opisuje osjećaj potpune nevidljivosti u društvu kao i osjećaj potpunog ignoriranja od društva, op. ur.)
Mile Mrvalj (foto Hana Matović)
Depresija, borba i neprestani strah
Kad je Mile postao beskućnik, doživio je veliki šok. Svi su ga napustili: žena, djeca, rođaci, prijatelji... Primijetio je da većina beskućnika učestalo pije alkohol, što je posljedica depresije zbog odbačenosti, te se i sam borio s tim da i on ne postane ovisan o alkoholu. Također je primijetio da beskućnici umiru velikom brzinom i strašnim smrtima.
Beskućnici spavaju po ruševinama, on je spavao u ruševini DTR-a na Britancu. Živio je u konstantnom strahu da netko ne zauzme njegovo mjesto tijekom dana jer bi tada morao tražiti drugu ruševinu. U tri i pol godine nijednom se nije naspavao.
Prvi beskućnik u Hrvatskoj s osobnom iskaznicom
Godine 2014. u Hrvatskoj je stupio na snagu zakon da svaki građanin koji nema prebivalište može dobiti osobnu iskaznicu od Centra za socijalnu skrb. Mile nije mogao dobiti osobnu punih 7 mjeseci sve dok se nije pojavila novinarka Katarina Bokanić koja je radila reportažu o beskućnicima te mu je pomogla da postane prvi beskućnik koji je dobio osobnu iskaznicu od Centra za socijalnu skrb u Hrvatskoj. Bez osobne iskaznice Mile tri i pol godine „nije postojao“. Danas Mile živi u maloj sobi u Krajiškoj ulici gdje plaća stanarinu i sretan je što ima krov nad glavom te hranu i vodu. Napokon može mirno spavati.
Mile Mrvalj (foto Hana Matović)
Mile nam je na kraju svima kazao jasnu poruku: „Upamtite, svi koji te odbacuju nisu vrijedni tebe!“ Također nam je rekao da uvijek trebamo ostati vedri bez obzira na sve.
Učenici naše škole doista su pokazali osjetljivost za probleme drugih te su u humanitarnoj akciji koja je prethodila tribini, a organizirala ju je Humanitarna grupa naše škole na čelu s profesoricama Bančić i Rabuzin, prikupili higijenske potrepštine i hranu, a svaki je razred, prema vlastitim željama i mogućnostima, prikupio i novac te su učenici na dan tribine mogli kupiti časopis Ulični Fajteri. Svaka čast, ponosni smo!
Dorotea Kranjčec