INTERVJU – VESNA TRKANJEC, dugogodišnja profesorica hrvatskoga jezika u XVIII. gimnaziji, odnedavno umirovljenica
„Kada bih birala čime bih se bavila u životu, ponovo bih odabrala ovaj posao”
Naša bivša profesorica hrvatskog jezika Vesna Trkanjec svoje dane još od kraja kolovoza provodi u zasluženoj mirovini nakon punih 37 godina radnoga staža te iako ju je jedva dočekala, otkriva nam što joj iz razreda nedostaje
Piše: Marija Oroz
Foto: privatna arhiva
21. prosinca 2023.
Kako provodite vrijeme u mirovini?
Ne znam je li prošlo dovoljno vremena od mog umirovljenja da bih bez naglašenih emocija mogla govoriti o proteklom i budućem vremenu. Još uvijek ustajem u isto vrijeme kada sam kretala na posao. Organizam još nije shvatio da mu je pružena mogućnost uživanja u toplom krevetu. Mučim se s organizacijom dana ne shvaćajući da ne moram obaviti redovite kućanske obaveze u jednom mahu jer mi slijedi odlazak na posao. Dio udžbenika i papirnatih priprema još uvijek je na stolu. Kao da ne želim priznati samoj sebi da je službeno pripremanje za nastavu vrijeme iza mene.
Osvrt na obrazovni rad
S učenicama na maturalnoj večeri
Koliko ste dugo radili?
Koliko sam dugo radila pokazuje podatak da sam treća upisana djelatnica u Gimnaziji. Ostvarila sam punu starosnu mirovinu i 37 godina radnog staža kao profesorica hrvatskoga jezika.
Kako biste opisali svoje iskustvo rada u obrazovanju?
Ne bih željela da zvuči frazeološki, ali kada bih birala čime bih se bavila u životu, ponovo bih odabrala ovaj posao. Pripadam generaciji koja je u ovaj izazov ulazila svjesno, sa spoznajom o cjeloživotnom učenju, s puno ljubavi prema djeci. Započela sam u Obrazovnom centru za jezike netom nakon završenog fakulteta. Uplašena spoznajom da moram stati pred mlade ljude od kojih sam bila tek nekoliko godina starija. Započela sam s generacijom učenika klasičara i zajedno s njima odrastala i sazrijevala. Sada sa sigurnošću mogu reći da su pokazali izuzetno razumijevanje za sve moje nedoumice. Moram spomenuti profesore koji nisu više s nama, profesora Janka Nežića, tadašnjeg voditelja programa, koji me je doslovno vodio zbornicom pokazujući mi kako se čita raspored. Profesoricu Ranku Lipert, moju mentoricu, koja mi je nesebično pomagala upućujući me na literarne izvore. Sve profesore hrvatskoga jezika Obrazovnog centra koji su uvijek bili spremni odgovoriti na svako moje pitanje. Bez njihove podrške bilo bi puno teže oduprijeti se izazovima koje ovaj posao nosi. Osjećam se sretno jer sam upoznale prekrasne ljude bogate duhom i znanjem. Obogatili su me i kao profesora i kao čovjeka.
Profesori u zbornici XVIII. gimnazije tijekom štrajka prosvjetara 2012. godine
VesnaTrkanjec s profesoricom Željkom Škudar Merle
Kako je obrazovni sustav evoluirao od trenutka kada ste počeli raditi do danas?
Predmet koji sam predavala prošao je brojne promjene počev od samog nazivlja. Predavala sam sve književnosti: hrvatsku, slovensku, makedonsku i srpsku, uključujući i stranu književnost. Kako sam to stizala s istom satnicom kao i danas, ni sama ne znam. A uspijevala sam! Polagala se matura, ali nije bilo skraćivanja ispitnog gradiva. Na pismenom dijelu ispita učenik je mogao dobiti djelo bilo kojeg autora o kojemu je bilo riječ tijekom četverogodišnjeg školovanja. Učenici su puno čitali i sami istraživali. Tada im nisu bili dostupni današnji izvori informacija. Način izvođenja nastave uvelike je ovisio o kreativnosti samog nastavnika.
Današnji obrazovni sustav napredovao je tehničkom smislu. Učenici brzo mogu doći do željene informacije. Dostupni su im različiti oblici usvajanja i prezentacije usvojenog. Nastavniku su pružene brojne mogućnosti kreiranja i povezivanja nastavnih cjelina. Brojni su digitalni sadržaji. Omogućena je sustavna i cjelovita edukacija nastavnika.
Koje biste savjete dali mladim nastavnicima koji ulaze u obrazovni sektor i to Vašeg područja te kako ste vidjeli svoju ulogu kao mentor i uzor učenicima tijekom vaše karijere?
Nažalost, svjedoci smo sve slabijeg odaziva mladih ljudi nastavničkom pozivu. Je li zahtjevnost posla koji sve više izlazi iz okvira poučavanja razlog tome, ne znam. Predavati Hrvatski jezik nije naučiti učenika kojem književnom razdoblju pripada pojedini književnik i odlike tog razdoblja. Uloga je nastavnika razviti u učeniku mogućnost slobodnog prosuđivanja, kritičkog odnosa prema stvarnosti, autonomnog planiranja, mogućnost aktualizacije. Razgovarati s učenicima, slušati o problemima koji ih okružuju i kako ih proživljavaju. Poticati ih na promišljanja i usmjeravati ih. Naučiti učenike pismeno oblikovati sve oblike pisanih tekstova i lijepo se izražavati. Upućivati na nove književne i ne samo književne sadržaje. Predavati i slušati hrvatski jezik znači živjeti ga.
Što savjetovati mladim nastavnicima. Sjetila sam se savjeta mentorice: „Ako ne znaš odgovoriti na pitanje učenika, ne izmišljaj. Ti nisi enciklopedija. Priznaj da nemaš tu informaciju ali ćeš je sutra imati. Istraži i sutra je podijeli s njima. U svoj njenoj punini.”
Profesori Zoran Ferić, Anda Lukovnjak, Ida Dvoršćak i Vesna Trkanjec
O važnosti čitanja
Koristite li vrijeme u mirovini za čitanje knjiga koje nisu lektire? Biste li nam preporučili neku knjigu?
Uvijek sam voljela čitati. Često sam se vraćala pojedinim autorima i djelima. Pamtila sam lijepe misli. Sada sam u potpunosti zaokupljena čitanjem. Zaokružila sam ciklus djela Kristiana Novaka njegovim zadnjim romanom Slučaj vlastite pogibelji. Pročitala sam zadnji roman svog dragog kolege Zorana Ferića Dok prelaziš rijeku. Nedjeljko Fabrio konačno mi je otkrio što se dogodilo Vronskom u djelu Smrt Vronskog. Podlegla sam komercijalizaciji i pročitala Nemajku. U ovom trenutku čitam djelo Jona Fossea Drugo ime. Preporuka za čitanje: Stefan Zweig, Pismo nepoznate žene i druge novele.
Što mislite o tome da mladi sve manje čitaju? Zašto je čitanje važno?
Ne bih rekla da mladi sve manje čitaju. Moje iskustvo kaže da učenici pokazuju neki zazor od školske literature (novim programima sve manje). Čitaju djela po osobnom odabiru i interesu. Zato bi se djela za čitanje po osobnom odabiru nastavnika trebala integrirati sa željama i interesima učenika i na taj način pobuditi u njima interes za čitanje. Zašto čitati? Ponekad je lijepo za trenutak pomisliti da se stvari događaju drugima, a ne tebi.
Maturalna večer 2009. godine
Digitalne tehnologije u nastavi
Kako ste se nosili s izazovima učenja na daljinu tijekom pandemije?
Teško sam se nosila s izazovima koje je postavilo vrijeme pandemije. Naučena na direktnu komunikaciju s učenicima nastava na daljinu činila mi se izuzetno hladnom i otuđenom. Nisam imala pregled cjelokupnog zbivanja u razredu. Teško sam uspijevala upotrijebiti alate koji su mi bili dostupni pri obradi neke tematske cjeline. Mislim da ni provjera usvojenog gradiva nije bila na zavidnom nivou.
Na koji način ste općenito usklađivali tradicionalne metode poučavanja s modernom tehnologijom? Mislite li da je Škola za život istinski doprinijela pozitivnoj promjeni u obrazovanju?
Pripadam starijoj generaciji koja se našla pred izazovom moderne tehnologije i novih oblika poučavanja. To je značilo napustiti tradicionalne metode rada (ex cathedra). Trudila sam se približiti gradivo učenicima na način koji je preporučen, koji je njima zanimljiv i prihvatljiv. I za učenike i mene izazovno je bilo obrađivati djela metodom grozda, insert metodom ili olujom ideja. Uvodila sam učenike u temu projiciranjem videozapisa koji se nalaze na digitalnim platformama. Tradicionalni oblik rada odnosio se na upućivanje učenika kako načiniti određene bilješke kojima će sažeti nove informacije ili upoznati učenike s povijesnim kontekstom književnog razdoblja.
Škola za život pokušala je rasteretiti učenike suvišnih informacija. Razviti kompetencije potrebne za 21.stoljeće. Pružiti svim učenicima priliku za cjeloviti razvoj, razvijati kreativnost i individualnost. U središtu su kurikuluma ishodi učenja s naglaskom na kritičko mišljenje. Ako je ostvaren i najmanji dio svega zamišljenog, Škola za život je uspjela.
Vesna Trkanjec s psihologinjom Anom Boban Lipić
Najljepše uspomene iz karijere u obrazovanju?
Najljepše uspomene koje nosim iz perioda predavanja odnose se na komunikaciju s učenicima. To su oni trenutci kada vam se učenik suprotstavi svojim stavom i argumentirano ga brani. To su oni trenutci kada vam učenik ushićeno pod odmorom prepričava novo pročitani roman i asocira neke davne razgovore. To je slika njihovih širom otvorenih očiju kada slušaju o životnoj sudbini nekog književnog lika. Kada se u tim očima ogleda tisuću i jedno pitanje. Zauvijek ću pamtiti tzv. pet minuta tijekom pismenih provjera i mojeg gledanja kroz prozor (interni dogovor).
Odlaskom u mirovinu ispisala sam se iz svih službenih grupa. Ostavila sam sve WhatsApp grupe razreda u kojima sam predavala. Željela sam ostaviti snažnu kariku koja me veže sa školom. Sve mi nedostaje. Gužva, galama, školsko zvono koje nisam voljela, naše svađe, rasprave i vaš smijeh. Kažu stari ljudi: „Ostarila, pameti se nije naučila.” Možda ćete mi do sljedećeg Sajma manje nedostajati.